Karim Benzema jedan je od najosporavanijih igrača modernog doba. Devet godina Francuz je na Bernabeuu, devet godina se u njega sumnja, kritikuju ga, dvostruko mu se gleda na svaku grešku.

Ipak, Benzema je preživio sve čistke u kraljevskom klubu u posljednjem desetljeću, s Bernabeua su odlazili i objektivno bolji igrači od njega, a on je i dalje tu. U 270 utakmica u kraljevskom dresu zabio je 127 golova. Neloše za bezveznjaka kakvim ga mnogi smatraju.

Ove sezone Benzema je u velikoj krizi, možda najvećoj otkako je u Madridu. U Primeri je zabio samo pet golova, za napadača Realove klase nedopustivo malo.

U zanimljivom razgovoru za Vanity Fair, koji je prenijela Marca, Benzema se osvrnuo na kritike, ali je i objasnio zašto nikad nije pjevao Marseljezu kad je branio boje Francuske, prenosi Index.

”Veliki igrači uvijek su na udaru kritika. Mi prodajemo novine. Odigram li lošu utakmicu, nemam potrebu pročitati što će novinari napisati. Unaprijed znam što ću naći u tim novinama. Svaku utakmicu igram kako bih pomogao suigračima da pobijedimo. Baš svaku dajem sve od sebe, tako da me nije briga hoće li netko pisati nešto ružno o meni, samo zato što nije zadovoljan kako sam odigrao. To mi zaista ništa ne znači”, kazao je Benzema, a onda je biranim riječima progovorio o Florentinu Perezu, predsjedniku Reala koji je u najtežim trenucima njegove karijere bio uz Francuza kao podrška. Benzema je prenoćio u zatvoru zbog navodnog sudjelovanja u slučaju ucjene Mathieua Valbuene. Nakon toga, Benzema više nikad nije zaigrao za Francusku.

“Nakon što sam proveo dan u zatvoru, kući sam se vratio u šoku. Bio je to najteži dan u mom životu. Onako, utučenog i tužnog, Florentino me dočekao u Valdebebasu. Tada su mi brojni “prijatelji” digli pozdrav, a on je bio tu za mene. Mogu reći da ga smatram za člana porodice”, dodao je, a onda je otkrio pravu istinu priče koja u Francuskoj izaziva brojne kontroverze.

Karim Benzema jedan je od rijetkih francuskih reprezentativaca koji nikad nije pjevao Marseljezu. Zbog tog tzv. nepatriotskog čina često je bio optuživan od strane desničarskih stranaka i medija u Francuskoj. Napadali su ga da je Arapin koji mrzi Francusku, pisali su da ga treba deportirati iz zemlje, povezivali su ga s raznim islamističkim grupama.

Karim kaže da njegov čin nema nikakve veze s politikom ni s rasom, nego je u pitanju nešto sasvim drugo.

”Poslušajte tekst Marseljeze. Ta pjesma je poziv na rat, a to mi se nimalo ne sviđa.”

Marseljeza ili Krvava himna

Marseljezu, znanu još i kao Krvavu himnu, napisao je Claude Joseph Rouget de Lisle u noći s 25. na 26. aprila 1792., tokom objave rata Austriji u Strasbourgu. Bilo je to vrijeme nakon početka Francuske revolucije 1789. Prvobitno se zvala Chant de guerre pour l’armée du Rhin, tj. Ratna pjesma Rajnske vojske i bila je posvećena grofu Nicolasu Luckneru, zapovjedniku i guverneru Strasbourga.

Dobila je ime 30. juna 1792., jer se pjevala prilikom ulaska 500 dragovoljaca iz Marseillea u Pariz. Dana 14. sjuna 1795. Marseljeza je proglašena državnom himnom Francuske.

Stihovi Marseljeze plastično dočaravaju surovost rata i želju za borbom, pa je u pjesmi vrlo često spominjanje krvi i raznih drugih brutalnosti koje donose revolucije i ratovi. Zbog toga mnogi smatraju da je danas ta pjesma potpuno neprimjerena, posebno zato što se njom slave brojni zločini koji su učinjeni u vrijeme revolucije nad nevinim stanovništvom.

Jedan od mnogih primjera (Marseljeza je pjesma s 15 stihova) vidljiv je već u prvom stihu i posebno u pripjevu koji pjeva: ”Neka nečista krv natopi naše brazde!” Mnogi danas smatraju da je takve stihove neprimjereno pjevati na stadionima i javnim priredbama.

Sportske