Gospodin Duško Vujošević bori se u bolničkoj postelji posljednjih nekoliko dana zbog kritične situacije koja ga je zadesila neposredno pred odlučujući meč pretkvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, koji je košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala u Armeniji.

Zašto sam se uopšte odlučio na ovu tematiku? Razlog, garantujem, nije zato što je upravo Vujošević u žiži javnosti ovih dana i zato što će se eventualno baš ovaj tekst najviše čitati. Ovakva situacija, koja je zadesila ovakvog čovjeka, jednostavno ne može proći pored mene, kao pored novinara, nezapaženo. Iz prostog razloga, jer ovaj čovjek zaslužuje da mu se ime spomene u svakom lijepom i gospodskom okruženju i ambijentu. Ovaj čovjek je veliki gospodin, iz mnogo razloga, a jedan od njih, možda i najvažniji, je činjenica da je zagovornik mira na Balkanu i prema njegovim izjavama u medijima nedavno, mnogo mrzi nacionaliste i zagovornike jednog naroda, a mržnju drugog. Prezire ih. Upravo zbog toga smo ga svi zavoljeli, kao čovjeka. Upravo iz znanja, iz nevjerovatnog znanja prema košarci, zavoljeli smo ga kao selektora. Te dvije ljudske gromade kada spojite u jednu, dobijate Duška Vujoševića, lika koji svojom pojavom, svojim izjavama i svojim ponašanjem može biti za primjer svim lošim ljudima na Balkanu.

I baš takvog čovjeka, kao po nekom nepisanom pravilo, zadesi dijabetes, ili nije bitno, bolestan je. Nepisano je pravilo da upravo dobri ljudi ranije stradaju, zašto to mora biti tako? Kao da je neko ciljao da ova kritična i nadamo se posljednja ovakva situacija, zadesi Duška Vujoševića upravo pred odlučujući susret bh. košarkaša za odlazak na kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo?

Upravo kao da je neko poslao zadatak, lekciju, da naši Zmajevi zapravo dobiju dodatni imperativ pobjede i da igraju za selektora! A i igrali su, što je Džanan Musa pokazao porukom koju je poslao nakon utakmice Dušku Vujoševiću.

Slavili smo, najmlađa selekcija pretkvalifikacija za Svjetsko prvenstvo večeras je pokazala borbenost, ambiciju, agresivnost, znanje, pokazala je želju za dokazivanjem, uprkos činjenici da na trenerskoj klupi nije sjedio gospodin Duško Vujošević. I baš zbog toga, bh. javnost, vi, a i ja, osjećamo ovu pobjedu posebnom, osjećamo da su bh. košarkaši bukvalno igrali za našeg selektora, za Vujoševića. Hvala im, moje su srce ispunili nekim jakim emocijama, a ne mogu ni zamisliti kako se osjećao Dule u bolničkoj postelji, kada je na ekranu vidio ogromnu pobjedu bh. košarkaša nad Armenijom.

Nisam se doticao košarkaške karijere gospodina Duleta, nisam jer će biti prilike svakako da o tome pišemo, u ovom trenutku nam je zdravlje čovjeka koji voli i cijeni sve što ima srce i dušu, najpreće i nadamo se, ovako svi zajedno, da ćemo Duleta u što skorije vrijeme gledati kako baca stolicu na pauzi pred bh. košarkašima, nadamo se da ćemo ga gledati kako slatko opsuje i uputi na time outu. Jer, čovjek je zaslužio da uživa u svom poslu, kojeg besprijekorno radi!

Dule, diži se!

SOP.BA/ Edo Ridžal

Komentar
loading...