Kao i svakog Božića, i ovog ćemo uživati u delicijama. No postanite svjesni odakle one dolaze, jedite polako i osjetite zahvalnost. Donosimo vam vježbu svjesnog jedenja učiteljice zena, autorice knjige Kako pripitomiti divljeg slona..

Vježba: Kad jedete, na trenutak zastanite i zagledajte se u svoje jelo ili piće kao da možete vidjeti unatrag, njegovu povijest. Upotrijebite moć mašte kako biste vidjeli odakle ono dolazi i koliko je ljudi bilo uključeno u cjelokupan proces njegova dopremanja na vaš tanjur. Pomislite na ljude koji su posadili, plijevili i poželi hranu, radnike koji su je zapakirali u ambalažu, vozače kamiona koji su je prevezli, skladištare, trgovce i blagajnike te članove obitelji ili druge kuhare koji su jelo pripremili. Zahvalite svima njima prije nego što popijete gutljaj ili uzmete zalogaj.

SPOZNAJE

U zen samostanu u kojem podučavam meditaciju izgovaramo molitvu prije obroka koja sadrži ovaj redak: „Razmišljamo o naporu uloženom u dopremu ove hrane do nas i o načinu na koji stiže k nama.“ Kao sa svime što se ponavlja više puta dnevno, izgovaranje ovih riječi ne znači da kod svakog obroka doista razmišljamo o svim ljudima koji su uključeni u dopremanje hrane u naše zdjelice. Možda smo nejasno svjesni kuhara u kuhinji i zahvalni mu ako je jelo ukusno.

Imamo tu prednost što većinu svoje hrane uzgojimo u samostanu. Rad u vrtu i stakleniku osvještava nam golem trud potreban da se zelena salata i mrkva nađu u našoj salati. Svatko tko je sudjelovao u našem godišnjem konzerviranju počne drukčije doživljavati slatku kremu od jabuka; nakon berbe mnogo bačvi do vrha punih jabuka sa stabala naših susjeda, zatim pranje, rezanje, kuhanje, gnječenje i konzerviranja stotina litara voća. Iako smo u prisnijem dodiru od većine suvremenih ljudi s radom koji je pridonio hrani posluženoj na našem stolu, primjenom ove vježbe otkrivamo da još uvijek ima mnogo hrane koju uzimamo zdravo za gotovo, poput hrane koja je zapakirana u ambalažu, kao što su brašno, šećer, sol, sir, zob ili mlijeko.

Često primjenjujemo ovu vježbu kao dio našeg pozornog konzumiranja hrane. Pomaže nam gledati unutarnjim okom kako bismo vidjeli cijeli niz ljudi čija je životna energija pridonijela pripremi hrane na našem tanjuru: kuharicu, blagajnicu, trgovce mješovitom robom, skladištare, vozače dostave, radnike na pakiranju ambalaže, poljoprivrednike i sezonske radnike.

DUBLJE POUKE

Kada nastojimo proniknuti u svoju hranu, postanemo svjesni svoje potpune ovisnosti o životnoj energiji bezbrojnih bića. Zastanete li da promotrite jednu grožđicu u svojem jutarnjem obroku pahuljica i krenete li brojati ljude uključene u njezino dopremanje u vašu zdjelicu, vraćajući se na ljude koji su posadili, obrezivali i plijevili vinovu lozu na kojoj je rasla, riječ je o barem nekoliko desetaka njih. Vratite li se mnogo dalje, na početak uzgoja grožđa na Mediteranu, riječ je o nekoliko desetaka tisuća.

Pridodate li neljudska bića – gliste, bakterije tla, gljivice, pčele – govorimo o milijunima živih bića čija životna energija teče prema vama očitujući se u obliku grožđice u vašoj zdjelici i, u konačnici, kao život vaših stanica. Doživjeti to, znači u dubini duše razumjeti pravi smisao zajedništva. Svaki put kad jedemo ili pijemo, dolazimo u zajedništvo s bezbrojnim bićima. Život umire, ulazi u naše tijelo i vraća se u život. Ovaj se proces uvijek iznova ponavlja dok ne umremo, kada svu tu energiju predajemo natrag. Naše se tijelo raspršuje i ponovno se pojavljuje u mnogim novim oblicima života. Na koji se način možemo odužiti tolikom broju bića? Ne novčano. Kad bismo platili svakoj osobi koja se bavila ovom grožđicom samo jedan dolar, grožđice bi si mogli priuštiti samo carevi. Ne bismo li ih stoga barem počastili zahvalnom sviješću, trenutkom pozornosti ispunjenim uvažavanjem njihova napornog rada, prije nego što počnemo jesti?

Završna riječ: Životna energija mnogih bića teče u nas dok jedemo. Kako ćemo im se najbolje odužiti? Potpunom prisutnošću tijekom obroka.

Photo credit: Profimedia

Izvor: sensaklub.hr

Cosmopolitan.hr
Komentar
loading...