Marcelo Vieira je igrač koji ima najduži staž u Real Madridu, tačnije on je stranac koji se najduže zadržao u kraljevskom klubu. Davne 2007. godine stigao je iz brazilskog Fluminensea i iz godine u godinu oduševljavao trenera, saigrače i navijače svojom igrom.

Ipak, malo ko zna da je lijevi bek Reala i reprezentacije Brazila odrastao u siromašnim četvrtima Rija, te da se o njegovom vaspitanju brinuo njegod djed, kojem, kako on kaže duguje sve.

“Svom djedu dugujem sve! Vozio me je na treninge u raspalom autu, a kada nismo imali benzin, odlučio je da proda auto i da putujemo autobusom”, otkrio je Marcelo.

Naravno, još kao mlad imao je svojih loših igara, ali tada se sjeća kako kaže samo tri stvari: Smrada terena za mali fudbal gdje je isticao otpad, svojih suza, te djeda kako ga grli i ubjeđuje da ne odustane!

Brazilac također priznaje da je htio i da odustane od fudbala, jer nije imao dovoljno novca da plati svoja putovanja, opremu i slično, ali da se ubrzo sve promjenilo.

“Htio sam da odustanem, ali mi je djed rekao da to nije ono za šta se borimo. Ubrzo sam se našao u kampu Fluminensea, zatim i debitovao, a na tribinama Marakane se nalazio moj djed. Mislio sam da je to to, da nemam više šta da učinim, da je misija završena”, otkriva Marcelito.

Također, otkriva i da dok je bio u Brazilu nije znao šta je Liga prvaka, jer je bio sirotinja i nije imao programe koji prenose Ligu prvaka.

“Ušao sam u TV salu u kampu Fluminensea, a saigrači su gledali utakmicu. Sjećam se da su tada igrali Monaco i Porto. Travnjak je bio baš zelen, svjetla na sve strane, a saigrači su mi rekli da je to Liga prvaka, odnosno finale. A ja, ja nisam znao ni da postoji to, jer sam bio siromah koji nije imao programe na televiziji koji su to prenosili.”

Otkrio je i kako je došlo do prelaska u Real Madrid, te da bi uz svog sunarodnjaka Casemira mogao igrati do 45. godine.

“Nakon jednom meča za Fluminense. prišao mi je lik koji čak nije imao ni legitimaciju. Pitao me da li bih igrao az Real, a ja sav zbunjen nasmijao sam se i odgovorio “da, naravno.” Ja sam samo znao da postoji interes CSKA iz Moskve, ali da mi se tamo nije išlo zbog zime. Ubrzo je došao menadžer i rekao da idemo u Madrid potpisati ugovor. Ali ja i dalje nisam vjerovao, mislio sam da će me odvesti negdje u Sibir.”

“Ipak, sletjeli smo u Madrid. Mislio sam da će to biti neki pregovori, no na stolu su me čekali papiri, a ja sam odmah potpisao, jer nisam imao šta da izgubim.”

“Svlačionicu sam dijelio sa Zidaneom, Cannavarom, ali i Robertom Carlosom koji je bio moja konkurencija. Ono što me je zadivilo jeste njegovo ponašanje, gdje me je odmah te godine pozvao i na Božić. Cannavaro je također bio odličan, objasnio mi je da je on dobio Zlatnu loptu, te da mogu češće ići u napad, da će on pokriti odbranu. Sada mi to isto govori Casemiro, zbog toga imam osjećaj da mogu igrati do 45. godine.”

Nažalost, njegov djed je umro 2014. godine, ali prije toga je Marcelo je uspio osvojiti Ligu prvaka, i to postići gol u produžetku. Naravno, djedovo srce je bilo ispunjeno.

Naravno, Brazilac je nekoliko godina već proglašen za najboljeg lijevog beka na svijetu, naravno zasluženo, jer upravo Realovi napadi često kreću od njegovih i Ronaldovih prodora.

Ne treba zaboraviti ni to da je Zidane prošle godine ozbiljno razmišljao da prebaci Marcela u vezni red, jer smatra da bi se i tu odlično snašao.

Na kraju, treba spomenuti da je sa Realom osvojio sve što se osvojiti moglo, ali i njegovu izjavu:

“Ja, Marcelito, sirotinja koja se i dalje sjeća smrada malog terena, trebao sam napustiti Real. Htjeli su da odem na pozajmicu, ali sam odbio. Želio sam da ostanem, jer sam znao da se neću vratiti ponovo u Real, a zatim mi se posrećilo i da Roberto Carlos ode, pa sam im bio itekako potreban i šansu iskoristio na najbolji mogući način.”

Svakako, pravi primjer sportiste i prije svega, dobrog čovjeka. Perez otvoreno: Išao bih po Messija da ga dovedem u Real, opširnije OVDJE.