Roza ili ružičasta boja je često predmet polemika. Sa jedne strane ona se doživljava kao svježa i sofisticirana, a sa druge, kao što  je to slučaj u kineskim vjerovanjima, ona predstavlja prisustvo nepoznatih sila. U Japanu je tumače kao simbol čežnje mrtvih samuraja, a u Južnoj Koreji kao znak pouzdanosti.

Ali kako se ona doživljava na Zapadu?

U posljednja tri stoljeća, na Zapadu je ružičasta mijenjala svoja značenja i tumačenja. U 18. stoljećuu zahvaljujući modi ova boja je postala veoma popularna, i postala je jedna od omiljenih nijansi europske buržoazije. Tokom 60-ih godina 20. stoljeća najviše ju je promovirao pop art, da bi tokom 90-ih godina ona dobila novu neonsku varijantu koja je također bila prilično u upotrebi.

Ružičasta se naravno pojavljuje u prirodi i to objašnjava otkuda se naziv za nju pojavio u engleskom jeziku u rječniku još na kraju 17. stoljeća. Ipak, u Japanu je oduvijek postojalo sedam različitih pojmova koji su opisivali ovu boju.

U toj kulturi, ona je doživljavana kao boja namijenjena hrabrim ratnicima koji su braneći čast izgubili svoje živote, u Njemačkoj, sa druge strane, ružičasta je najčešće opisivana kao „svijetla, meka, umirujuća, slatkasta po svojim karakteristikama i sasvim nevina”.

Ne treba zaboraviti ni impresioniste koji su kroz slikarstvo doprinijeli popularnosti ružičaste, poput Monea ili Edgara Degaa.

Od renesansnih portreta do novih zlatno-ružičastih iPhone-a, sve to je razvojni put boje koja se često tretira kao igračka za mamine maze!

hercegovina.info