Zlatan Velić je talentovani 17-godišnji fudbaler koji nastupa u 4. ligi Austrije za Klagenfurt. 

Ovaj momak odbio je Sturm iz Graza ranije, kao i mlađe selekcije Slovenije ne bi li dobio poziv iz Bosne i Hercegovine, no to se nije desilo. ČUDESNI POTEZI MLADOG DEMBELEA OSVOJILI DRUŠTVENE MREŽE, više OVDJE

BNM portal ga redovno prati, kao i mnoge druge mlade fudbalere u dijaspori. Stoga, bio je voljan dati opširan intervju za BNM.ba.

“Hvala portalu BNM.ba koji me prati, koji je uz mene, posebno glavnom uredniku Eldaru Ganibegoviću i vrlo rado ću odgovoriti na vaša pitanja”, rekao je Zlatan za početak. PROPUSTILI STE VIDJETI PRVIJENAC ĐURIĆA, pogledajte OVDJE

Odakle su ti roditelji? Gdje si se i kada rodio?

“Roditelji su mi iz Sanskog Mosta, tačnije otac iz Skucanog Vakufa, a mati iz Halilovaca, dok sam se ja rodio u Črnomelju u Sloveniji 1. marta1999. godine, na Dan nezavisnosti BiH”, odgovorio je.
Opiši svoje djetinjstvo. Da li je sve bili u redu?

“U djetinjstvu sam kao mali imao neke probleme sa zdravljem, ali to se sve riješilo. Sa pet godina sam počeo svirati harmoniku i nisam baš pokazivao zainteresovanja za fudbal do svoje osme godine, kad sam odlučio da počnem trenirati i da to radim isključivo radi samog sebe i svoje sreće i zadovoljstva. Sa 14 godina išao sam u 9. razred osnovne škole, ali trenirao sam u klubu koji je od moje kuće bio 45 kilometara. Treninzi su počinjali u pola 6 popodne, ali pošto nisam imao drugog prijevoza morao sam sjesti u 3 na voz da bi u 4 stigao u Novo Mesto i čekao još sat i po do treninga. Trening je trajao do 7, maksimalno pola 8, i tad bi opet čekao do 10, da otac dođe po mene i da idem kući. Sa 16 godina sam se vozio dva puta dnevno u Novo Mesto jer sam išao u školu i na trening. Ustajanje u pet, dolaženje kući u 3, da bi ponovno išao u 6 i vratio se oko 10 ili pola 11 na veče, ali to sam sve sam birao i nije mi bilo teško jer sam bio sretan. Onda sam sa 17 godina počeo trenirati u Austriji, ali sam odigrao samo pola sezone. Većina ljudi misli to je zbog toga jer nisam bio dovoljno dobar, ali veliki trener i čovijek Goran Jolić mi svaki dan pruža podršku. Odigrao sam pola godine samo zato, jer je otac ostao bez posla, a ja nisam bio punoljetan da bi ostao sam u Austriji. Tako je, kako je. Ne krivim nikog ni za šta. Takva je bila sudbina. Važno mi je da sam sretan gdje god bio”, iskren je Velić.

Kako si se, kada i gdje počeo baviti fudbalom?

“Fudbalom sam se počeo baviti u Črnomelju, kad sam, dakle, imao osam godina. Svi moji rođaci i prijatelji su počeli trenirati, nisam se imao s kim igrati ni ići vani, pa eto kud oni tud i ja (smijeh)”.

Igrao si sjajno u Sloveniji. Kako si došao na probu u Sturm?

“Na probu u Sturm sam došao nakon njihovog e-maila, kojieg sam dobio 9. decembra 2015. godine da bi bio kod njih nekoliko dana od 16. decembra”.

Zašto je prevagnula ponuda Klagenfurta iako je Sturm mnogo bolji klub, a prošao si probu?

“Kad sam krenuo na put u Graz bilo mi je pomalo teško jer je to bilo prvi put za mene da idem negdje na probu i bio sam čak i bolestan malo, ali eto sve je prošlo super. Ponuda iz Klagenfurta je prevagnula zato što su bili uslovi bolji. Realno gledano Sturm je jako dobar klub i tamo bi bio dvjie godine i onda bi se već priključio prvom timu, jer bi tad momci koji smo 1999. godište trebali ući u prvi tim. A vidio sam , da teško uđu u prvi tim. U Klagenfurtu je bilo super. Trenirao sam sa prvim timom A i B igrao sam jednu tekmu za A i puno njih za B i jednu za U18+4. Prevagnula je zato što sam gledao da odem negdje, gdje ću više igrati”, rekao je.

Reprezentativne ponude? Da li idalje vjeruješ da ćeš dobiti poziv da braniš boje BiH? 

“O reprezentacijama i mogućim nastupima za njih ne bih previše pričao. Naravno da u timu Slovenije i Bosne i Hercegovine ima sjajnih momaka, koji već sad sa 17 godina žive od toga i njima skidam kapu, a i svakom ko se trudi i ko ima želju. Bilo je nekih kontakta pa sad vidjet ćemo. Želja mi je igrati za BiH”.

Porodica?  

“Šta da vam kažem o porodici… Imam sjajnog oca, koji nikad ništa nije žalio da bi dao za mene, trudio se uvijek, financirao me, gledao tekme, vozio na treninge, tekme i gdje god bi trebalo. Savjetovao me kako treba u životu i šta je za mene dobro i šta nije. Kad god bi se našao u problemima on bi mi pomogao. Također, imam najbolju mamu na svijetu, kao što je svakom njegova, koja je takođe puno puta sebi odvojila da bi meni dala, da ja imam. Puno puta sam se isplakao i namijao sa njom i uvijek je bila tu za mene kao prijateljica, kao majka. ‘Šta god zatreba, tu sam sine.’ To su njene riječi, bile i uvijek bit će. Također, imam tri godine stariju sestru, koja je završila medicinsku školu i koja puno voli jesti (smijeh). Šalim se naravno, volim je puno jer je isto tako bila tu i pomogla mi puno puta, a da ne govorim koliko puta me nahranila i spremila mi sve što volim. Ne mijenjam je ni za šta.”

Ko ti je podrška u teškim trenucima? 

“Kao što rekoh, najveća podrška su mi bili otac, mati i sestra, poneka familija, ali ne svi. I jedna od najvećih,, moja djevojka, Adenita. Njoj bih se volio zahvaliti za sve. Za sve trenutke koje je bila tu, i u dobru i u zlu, za sve zagrljaje i razgovore. Za svaki trenutak života koji je posvetila meni, da bi meni bilo lakše. Jednostavno je jedno predivno stvorenje, duša od čovjeka. I ovim putem joj hvala za sve, volim je puno”, emotivno nam je rekao Zlatan.

Koja je tvoja životna, a koja fudbalska ambicija?

“Moja zivotna ambicija, hmm.. Moja životna ambicija je Adenita, a fudbalska da živim od toga i da nosim dres BiH. Naravno, prije svega mi je bitno da sam zdrav, kao i svi meni dragi ljudi. A kazu da poslije ako činiš dobro, vratit će ti se. Tako da trudit ću se maksimalno pa kako bude”, rekao je talentovani defanzivac koji uskoro puni 18 godina.

Vrijeme je da Bosna i Hercegovina prestani gubiti talente. Svaki igrač je bitan. Zlatana Ibrahimovića smo potcijenili, a on je u inat nama uspio više nego svaki naš igrač. Neka nam se na ponovi slučaj “ZLATAN”.

Razgovarao: Eldar Ganibegović, BNM.ba