Selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergej Barbarez dao je veliki intervju za njemački Transfermarkt, u kojem je govorio o historijskom plasmanu Zmajeva na Svjetsko prvenstvo, emocijama, početku selektorskog puta, Edinu Džeki, Harisu Tabakoviću, mladim igračima i ambicijama našeg nacionalnog tima.
Barbarez je u Njemačkoj i dalje veliko fudbalsko ime, pa ne čudi što tamošnji mediji s posebnom pažnjom prate njegov rad. Posebno sada, kada se priprema da kao selektor predvodi Bosnu i Hercegovinu na Mundijalu.
Njegov trenerski put zaista je neobičan. Prvi ozbiljan posao dobio je tek u pedesetim godinama, i to odmah na klupi reprezentacije čija je igračka legenda. Iako ranije nije imao iskustvo vođenja seniorskog tima, za dvije godine uspio je napraviti ogroman rezultat i odvesti BiH na drugo Svjetsko prvenstvo u historiji.
U razgovoru za Transfermarkt Barbarez se prvo prisjetio dramatičnog baraža protiv Italije i trenutka kada je Esmir Bajraktarević pogodio odlučujući penal.
“Nisam previše razmišljao, i zbog iskustva protiv Velsa. Odredili smo izvođače penala i vjerovali momcima, ali sigurnost nikada ne postoji. Trenirali smo penale, a kada znaš da na golu imaš Nikolu Vasilja, ipak si malo mirniji. Tako je bilo i protiv Italije. Bio sam emotivan, ali nisam mnogo razmišljao. Ono što je uslijedilo poslije utakmice bilo je vjerovatno najveće iskustvo do sada – ne samo za mene nego za sve nas.”
Na pitanje da li se dugo slavilo nakon velikog uspjeha, Barbarez je odgovorio u svom stilu.
“Kao ozbiljan selektor ostao sam miran. (smijeh) Bio sam sa stručnim štabom u hotelu, nazdravili smo i uživali. Igrače smo pustili da slave. Sve je bilo opušteno.”
Govoreći o tome šta mu znači plasman na Mundijal, Barbarez je istakao da nema potrebu bilo kome bilo šta dokazivati. Naglasio je da je miran sam sa sobom, iako mu je ovo prvi pravi trenerski posao, te da se nakon igračke karijere ozbiljno posvetio sticanju licenci i pripremi za ovaj poziv.
“Uvijek želim sebi dokazati da još imam tu vatru u sebi. Znao sam šta treba raditi, a onda je došao i uspjeh. Imam odličan stručni štab i često razmišljamo isto. Na početku smo morali mnogo toga promijeniti. Znali smo da je posao veoma rizičan jer s reprezentacijom imate malo treninga i utakmica godišnje. Ipak, znali smo za koje vrijednosti reprezentacija mora da se bori. Uveli smo nove igrače, puno rizikovali i pokušavali razne stvari. Mislim da ovakav slučaj ne postoji nigdje u fudbalu. (smijeh)”
Barbarez je potom objasnio na šta tačno misli kada govori o nesvakidašnjem putu.
“Dođe čovjek koji nikada ranije nije vodio ekipu. U prvih pet utakmica četiri smo igrali u gostima, a uz to i protiv Njemačke. To je bilo brutalno. Igrali smo s mladom ekipom, prosjek godina bio je ispod 25. Najvažnije mi je bilo kako ćemo proći kroz prve kvalifikacije.”
Iako je u selektorski posao ušao bez prethodnog trenerskog iskustva, Barbarez tvrdi da nikada nije imao dilemu. Kaže da je fudbal uvijek volio i da ga i danas živi s istom strašću kao nekada dok je bio igrač.
“Uvijek pitam igrače znaju li zašto sam bio uspješan. Zato što sam obožavao fudbal i još ga volim. Kada nešto voliš, pravi put sam dolazi. Kao selektor sada živim te emocije. Svi koji me poznaju znaju da sam emotivan čovjek. Volim ovaj život i sve što nosi selektorska pozicija.”
Na pitanje da li je ikada sumnjao u sebe, bio je potpuno jasan.
“Nijedne sekunde. Gledao sam jednom video psihologa koji kaže da ljudi koji nešto rade s velikom strašću vide male korake i kada rezultati još nisu vidljivi. Kada uspjeh dođe, on nije slučajan. Iza nas su skoro dvije godine rada. Vidjelo se šta možemo kada izaberemo prave igrače. Ponos je bio ključ svega.”
Barbarez smatra da mu iskustvo iz igračke karijere mnogo pomaže u radu s reprezentativcima. Upravo zbog toga je oko sebe okupio stručni štab sastavljen od bivših reprezentativaca, jer vjeruje da igračima mnogo znači kada im se prenese iskustvo velikih utakmica i igranja za državu.
“Zato sam i okupio stručni štab od bivših reprezentativaca. Mnogo znači kada igračima možeš prenijeti iskustvo iz velikih utakmica. Fudbal se promijenio, ali emocije nisu. Uvijek će biti najvažnije dati sve za svoju zemlju.”
Selektor je otkrio i trenutak kada je osjetio da reprezentacija zaista postaje prava ekipa. Prema njegovim riječima, to se dogodilo nakon pobjede protiv Rumunije, kada je vidio koliko su igrači sretni, sigurni u sebe i svjesni vlastite vrijednosti.
Posebno je govorio o vrijednostima koje želi vidjeti kod reprezentativaca. Na prvo mjesto stavlja ponos, energiju i osjećaj pripadnosti. Kaže da svakom novom igraču poruči da želi vidjeti osmijeh čim dođe u hotel reprezentacije.
“Ponos prije svega. Svakom novom igraču kažem da želim osmijeh čim dođe u hotel reprezentacije. Želim da budu sretni i puni energije. Posebno je mladom igraču kada prvi put vidi Edina Džeku, svog idola, i dijeli svlačionicu s njim. Ta ravnoteža je važna. Mi smo mala zemlja i moramo pažljivo birati igrače.”
Barbarez je objasnio i zašto je vrlo rano objavio spisak za Svjetsko prvenstvo. Istakao je da je želio jasnoću, kako bi se igrači mogli psihički pripremiti za ono što slijedi. Dodao je da nije ni znao da je prvi selektor koji je objavio spisak za Mundijal.
Govoreći o izboru igrača, posebno je izdvojio kontinuitet i one koji su prošli kroz proces s ekipom. Kao novo ime spomenuo je Ermina Mahmića iz Slovana Liberec, za kojeg stručni štab vjeruje da može postati veliko ime.
O Edinu Džeki, koji i u 40. godini ima kapitensku ulogu, Barbarez je govorio s velikim poštovanjem.
“Ogromno. Više od toga ne može. Posebno mi je drago što je s nama. Posljednjih deset godina nisu bile lagane, ali on sada ima nevjerovatnu želju i motivaciju. Uvjereni smo da i dalje može igrati na vrhunskom nivou.”
U reprezentaciji se sada nalazi i 18-godišnji Kerim Alajbegović, pa će Zmajevi na Mundijalu imati zanimljiv spoj mladosti i iskustva. Barbarez smatra da ta ravnoteža funkcioniše odlično, posebno uz igrače poput Džeke, Seada Kolašinca, Nikole Katića i Nikole Vasilja, koji mnogo pomažu mlađim saigračima.
Selektor je potvrdio i da često razgovara s Džekom o budućnosti, ali je naglasio da konačna odluka uvijek pripada kapitenu. Posebno se osvrnuo i na Harisa Tabakovića, koji će uprkos povredi putovati na Svjetsko prvenstvo.
“S njim imam poseban odnos od početka. Kao čovjek i igrač je fantastičan. Situacija nije izgledala dobro, ali mi često pomjeramo granice.”
Bosna i Hercegovina će na Svjetskom prvenstvu igrati protiv Kanade, Švicarske i Katara. Barbarez je svjestan da Zmajevi prema FIFA rang-listi ne spadaju među favorite, ali upravo u toj ulozi vidi dodatnu motivaciju.
“Na Svjetskom prvenstvu nema slučajnih reprezentacija. Ako pogledamo FIFA rang-listu, mi smo među slabijima. Ali sviđa nam se uloga Davida protiv Golijata. Imamo dovoljno samopouzdanja i želimo pomrsiti račune favoritima.”
Na kraju razgovora, Barbarez je priznao da se najviše raduje prvoj utakmici i intoniranju himne Bosne i Hercegovine. Istakao je da će to za njega biti poseban, ličan i vrlo emotivan trenutak.
“Prvoj utakmici i himni Bosne i Hercegovine. Taj trenutak će biti samo moj. Mislim da ću biti veoma emotivan.”
Iako je sada mnogo mirniji, priznao je da je pred prvu utakmicu na klupi reprezentacije bio izuzetno nervozan.
“Sada sam miran. Ali pred prvu utakmicu kao selektor bio sam strašno nervozan. Prije prvog govora pred ekipom hiljadu puta sam se gledao u ogledalo i pitao: „Je li ovo stvarno ja ili sanjam?“ S vremenom se i moja komunikacija promijenila. I dalje me vode emocije, ali sam mnogo smireniji.”
Barbarez je na kraju priznao da je poziv za selektora bio veliko iznenađenje. Ipak, iako nije očekivao da će se dogoditi baš tada, poručio je da je uvijek znao da bi jednog dana volio voditi Bosnu i Hercegovinu.
“Bilo je veliko iznenađenje. Nikada nisam sumnjao u sebe, ali nisam očekivao da će se to dogoditi baš tada. Već sam ranije pregovarao oko reprezentacije, ali sam u jednom trenutku rekao da želim mir i normalan život. Ipak, uvijek sam znao da bih jednog dana volio biti selektor Bosne i Hercegovine.”, prenosi Transfermarkt.