Barbarezov čovjek iz sjene: Srbija ga nije htjela, ali BiH jeste 

Najljepše sportske priče često se ne dešavaju pred kamerama i reflektorima, nego u tišini, kroz predan rad i posvećenost iza kulisa. Upravo takav put imala je i fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine, koja je kroz zajednički rad i dobru organizaciju došla do historijskog plasmana na Svjetsko prvenstvo.

Jedan od ključnih ljudi u tom procesu je Ninoslav Milenković, glavni skaut i pomoćni trener u stručnom štabu Sergeja Barbareza. Njegov zadatak je detaljna analiza, praćenje igrača i pomaganje u selekciji, što ga čini važnim dijelom slagalice uspjeha “Zmajeva”.

Milenković je rođen u Subotici, a njegov put prema Bosni i Hercegovini počeo je još 2002. godine, nakon što u Srbiji nije dobio priliku koju je očekivao. Danas, više od dvije decenije kasnije, kao član stručnog štaba reprezentacije BiH, doživljava najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri – plasman na Mundijal.

U razgovoru za Sportal, bivši reprezentativac i danas važan član Barbarezovog tima govorio je o svom dolasku u reprezentaciju, pozivu selektora, ali i atmosferi unutar svlačionice nacionalnog tima.

Kako ističe, sve u reprezentaciji počinje i završava s kapitenom Edinom Džekom, koji ima ogroman utjecaj na ekipu kako na terenu, tako i van njega.

“Mislim, šta reći? Sa njim sve počinje i sa njim se završava. Zaista ga dugo poznajem, imao sam čak priliku 2009. godine da budem deo reprezentacije u kojoj je i on bio član, kada smo igrali baraž protiv Portugala. To je jedna fantastična karijera i mislim da je suvišno bilo šta dodavati, njegova karijera govori sama za sebe.

Ja bih prije svega iskoristio priliku da spomenem kakav je on čovjek i kakav je to mentalitet. Koliko on samo znači ovoj reprezentaciji i koliko znači ovim mladim igračima koji su sada tu. Oni su ga nekada gledali i sanjali možda da se samo slikaju sa njim ili da dobiju autogram. Danas zahvaljujući njegovom profesionalizmu, dugovječnosti, mentalitetu i pristupu radu, zbog kojih je i u 40. godini važan faktor i u klubu i kod nas u reprezentaciji, dobili su priliku da odrastaju uz njega, da igraju s njim, da mu asistiraju i da zajedno odvedu reprezentaciju na Svetsko prvenstvo”, kazao je Milenković.

Malo ko zna da je skauting služba Bosne i Hercegovine jedinstvena u svijetu, te da se iza nje krije dug i izuzetno složen proces.

“Znaš kako, sad bih se malo vratio na te neke naše početke. Kada smo počeli da radimo, jako puno smo pričali i unijeli smo mnogo novih stvari u reprezentaciju, u rad i u svakodnevicu. Jednostavno, morali smo malo da resetujemo kompletan taj sistem, da se fokusiramo na djecu koja su rođena u inostranstvu ili su kao mala otišla iz raznoraznih razloga.

Detektovali smo jako puno mladih i potencijalnih kandidata za reprezentaciju, bilo za mlađe selekcije ili za A tim. Stupili smo u kontakt sa njima i sa njihovim roditeljima, pa smo kroz priču pratili njihov razvoj. Onog momenta kada smo zaključili da su zaista spremni i da je to to – dobili su pozive.

Tako smo napravili jednu grupu igrača koja će činiti okosnicu reprezentacije narednih 10-12 godina. Zaista moram da kažem da je uživanje raditi sa njima, gledati ih kako dolaze, kako pristupaju radu, kako se druže i koliko su zaista pravi tim. Svakako i dalje radimo na tome, gledamo, komuniciramo i tražimo nove potencijalne reprezentativce koji će doći, koji će naslijediti starije i uskočiti kada se otvori mjesto i kada budu spremni”, rekao je član stručnog štaba Zmajeva.

Dotakao se i okupljanja tima sa Barbarezom.

“To je sad jedna, ja bih rekao, filmska priča zaista. Kako nas je sve Sergej Barbarez okupio. Od momenta kada smo došli na funkcije, svako na svoju i kad je taj stručni štab oformljen, moram da kažem – nisam siguran, ali to je možda i jedinstveni stručni štab na svijetu što se tiče reprezentacija, jer je sastavljen od sedam bivših reprezentativaca koji su pre dvadesetak godina svi zajedno i u istom momentu igrali na terenu. Tako da se mi jako dobro znamo i kao igrači, 20 godina smo u kontaktu i družili smo se koliko nam je vrijeme to dozvoljavalo. Ali, ovaj put smo u sasvim drugačijim ulogama, prvi put sarađujemo zajedno na ovakav način, tako da smo se i mi u početku tražili i pokušavali da nađemo način kako ćemo najbolje da funkcionišemo.

Tu smo onda upotpunili naš stručni štab sa još jednim trenerom golmana koji je zadužen i za skauting golmana, sa dva analitičara i sa kondicionim trenerom, tako da je ukupno 11 članova u našem stručnom štabu. Jedna fantastična atmosfera, jedno poštovanje između nas koje je jako bitno i moram da naglasim da sam zaista počastvovan i sretan. Radim ono što volim, što je velika privilegija. Radim sa ljudima koje poznajem, koje volim i poštujem, i to je obostrano. To je jedan jako bitan faktor za uspjeh”, rekao je Milenković.

Srbija mu nije vjerovala, a on je u BiH pokazao svoj kvalitet.

“Da, ja sam iz Subotice, odrastao sam u Subotici i sve se nekako izdešavalo u proljeće 2002. godine kada sam, na poziv Mileta Jovina koji je tada postao trener u fudbalskom klubu Leotar iz Trebinja, otišao tamo. To je bila najbolja odluka koju sam donio u životu, jer je iza mene bio jedan dosta turbulentan period, kada sam čak i razmišljao da ostavim fudbal. Totalno sam se razočarao u taj neki sistem, međuljudske odnose, jednostavno u to što je vladalo u Srbiji. Bio sam u Hajduku iz Kule, i sve to što sam proživljavao jednostavno mi je, dosta zgadilo sav taj sport. Međutim, onda je došla ta ponuda, ja sam prihvatio i kreće bolja priča, pozitivna strana svega toga. Otišao sam u Leotar i tamo sam se ponovo fudbalski rodio. Ekipa sastavljena od 10-12 novih igrača koji se nikad ranije nisu sreli… i osvojili smo titulu! Tada se prvi put igrala Premijer liga Bosne i Hercegovine, sezona 2002/2003. Osvojili smo titulu, a igrali smo čak i finale Kupa.

I jednostavno, kroz sve te događaje i utakmice nakon te godine, sasvim slučajno je došao poziv od čelnika Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Tada su tražili rešenje na poziciji centralnog odbrambenog. Ja im kažem: “Znam, ljudi, ali ja nemam nikakve familijarne povezanosti sa Bosnom”, a oni kažu: “Sve se to može u principu rešiti”. To je u stvari tako i išlo. Ja sam prvi Srbijanac koji je dobio državljanstvo Bosne i Hercegovine preko Vijeća ministara radi tih nekih sportskih dostignuća i zasluga.

Odluka je bila vrlo laka. Ljudi jednostavno pitaju kako i šta, jer moram da kažem da sam 1996. godine igrao jednu utakmicu za U-18 reprezentaciju mislim da je to tada bila Srbija i Crna Gora, više se ni ne sjećam. Međutim, kada za godinu dana doživiš nevjerovatno poštovanje i respekt za sve ono što si napravio – znači, za godinu dana sam osjetio više poštovanja nego za 23 godine u gradu i državi u kojoj sam rođen – meni je odluka bila vrlo laka, samim tim što sam imao podršku svoje porodice. Dobio sam onda državljanstvo i 2004. godine, krajem januara ili početkom februara, debitovao sam u Skoplju, i to baš protiv Makedonije”, zaključio je Nino Milenković.