Kaže Andrić: ‘Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro nego svjetlost…’

Piše: Mila Čolak

Doista postoji ta svjetlost.

Svaki dan, u svako godišnje doba. Pa čak i kad Mostar pliva pod upornom kišom, kad je slijevanje vode niz oluke najjači zvuk, kad su vozači pretjerano ljubazni prema pješacima pa ih besplatno istuširaju.

Zamislite onda kakva je tek ta svjetlost u proljeće!

Nadam se da ne morate zamišljati, da ste ju vidjeli. Ako niste, uradite to čim prije! Osjetite ju. Ostat će vječno u vama. Makar tračak te svjetlosti. Nije to svjetlost samo s neba, ona iznad planina… To je svjetlost koja te dočeka iza svake krošnje, iza svake raskošne, procvjetale grane.

Nije se štedjela ni kad je trebala osvijetliti travu.

Onu na kojoj sjedi zaljubljena mladost u čijim očima je najljepša, ona najčišća svjetlost. A ni onu na koju je pao opušak jednih nevinih pluća.

Kad sam kod cigareta, koliko ih se samo zapali na mostarskim terasama kad se nađu ova dva strastvena ljubavnika; Mostar i njegovo proljeće. Kava, cigarete, sunčane naočale, mostarske terase, proljeće…

Vjerujte, svijet je ljepši gledajući iz te perspektive.

Iza tih naočala.

I ljudi su ljepši.

Opušteniji.

I više mi ne smeta što me susjeda budi puštanjem radija od 8 ujutro. I ne smeta mi što cijelo stubište miriše na njen, već tada, skuhani ručak. Ni muškarcima ne smetaju lagane, oskudnije haljinice na djevojkama.

Ne smeta narodu ni proljetna alergija zbog koje nesretnici izgledaju kao da ih je izjela cijela nacija pčela.

Ni to što su stolovi i stolice na terasi pune peludi.

I studenti lakše podnose nervozu.

Neprospavane studentske noći su ljepše kad se vjetar poigra sa zavjesom i dopusti Mjesecu da osvijetli slova knjige i skripte.

Ne smeta tada ljubavnicima u uznojenoj posteljini ako im taj povjetarac zalupi prozorom.

Strast je kraljica.

U proljeće pogotovo.

Ne smeta Mostarcima tada ni činjenica da je cijeli Mostar prekrasan, da je najljepši. Tada ne razmišljaju koja strana.

Istočna ili zapadna obala.

Tada je jedan Mostar, jedna pluća sa svoja dva neizostavna plućna krila koja udišu i izdišu pozitivu, radost.

Jedna unikatna, opasna Neretva.

Jedan Mostar u proljeću!

Izvor: neznase.ba