Legendarni Gianluigi Buffon, prvi put nakon odlaska iz Fudbalskog saveza Italije (FIGC), otvoreno je govorio za Gazzettu o stanju italijanskog fudbala, izboru selektora, Robertu Manciniju, Claudiju Ranieriju, propuštenim reformama i problemima koji godinama prate reprezentaciju.
Nekadašnji kapiten Azura poručio je da je sada najvažnije vratiti optimizam i krenuti ispočetka.
“Sada treba vratiti film unazad i nadati se da ćemo ponovo pronaći energiju koja nas je odvela do Evropskog prvenstva, a ne atmosferu koja je dovela do druge eliminacije sa Svjetskog prvenstva.”
Buffon je prvi put nakon 35 godina ostao izvan profesionalnog fudbala. Otkrio je da je odbio ponudu Paola Maldinija i Leonarda, iako priznaje da se dvoumio.
“Rekao sam ne, ali nije bilo lako. Da sam prihvatio, vjerovatno bih s njima kasnije otišao. Reprezentacija je moja ekipa, ekipa svih nas. Kao čovjek koji je za Italiju odigrao 176 utakmica nisam mogao ostati nijem u ovakvom trenutku.”
O Manciniju: “Tehnički je pravi izbor”
Roberto Mancini je nedavno priznao da je pogriješio. Na pitanje da li je to dovoljno, Buffon je odgovorio:
“Na to trebaju odgovoriti Italijani i igrači. Iz onoga što je Malagò otkrio o Donnarumminoj poruci čini mi se da postoji zajedništvo. Ako je tako, tim bolje.”
Na pitanje šta on misli o Manciniju, bio je vrlo jasan.
“Na kraju, Mancini je tehnički ispravan izbor jer je pokazao da zna izgraditi igru koja odgovara jednom projektu. Da sam PSG, Bayern, Real Madrid, Juventus ili neki drugi veliki klub, ozbiljno bih ga razmotrio.”
Ipak, smatra da se njegov odlazak iz reprezentacije u augustu ne može zaboraviti.
“To ostaje. Razgovarate s čovjekom koji je s Juventusom otišao u Seriju B i odrekao se pola miliona eura plate samo zbog osjećaja pripadnosti.”
Buffon smatra da je tokom pet godina na klupi reprezentacije postojao potpuno različit Mancini u tri faze.
“Prvi je bio period preporoda, entuzijazma i novih ideja. Zatim dolazi najteži dio – potvrditi se i održati motivaciju, a upravo to pravi razliku između velikih i najvećih. Na kraju se nešto slomilo i nestalo je uvjerenje.”
Zašto je podržao Gattusa
Govoreći o tvrdnjama da se nakon odlaska Luciana Spallettija protivio Mancinijevom povratku, Buffon nije negirao svoju ulogu.
“Imao sam važnu funkciju, ali nisam donosio konačnu odluku. U tom trenutku Gennaro Gattuso bio je najbolje rješenje na tržištu. Do baraža je ostalo malo vremena i reprezentaciji je trebalo vratiti ponos i entuzijazam.”
Dodao je kako rezultat nije jedino mjerilo rada jednog selektora.
“Mislim da poznajem fudbal. Jedan rezultat ne može se ocjenjivati kroz crveni karton ili jedan penal više ili manje. Treba živjeti svakodnevicu i razumjeti odnos između ekipe i trenera, a rijetko kada sam vidio toliko harmonije, međusobnog poštovanja i zajedništva.”
O Claudiju Ranieriju imao je samo riječi hvale.
“Razumijem da neko sa strane može imati dileme, ali upravo sada je važna osoba poput njega na tako osjetljivoj funkciji. Ranieri daje hiljadu garancija i kao čovjek i kao stručnjak.”
Žao mu je zbog Pirla
Buffon je prokomentarisao i situaciju Andree Pirla.
“Drago mi je što je Andrea izbjegao tako težak put jer početne okolnosti nisu bile dobre. Priča o ruskoj internet stranici bila je nespretan politički pokušaj da ga predstave kao nekoga ko nije prihvatljiv. Uprkos svemu, ostajem uvjeren da Italiju treba voljeti iskreno i bez kalkulacija.”
Buffon je otkrio da je imao ozbiljnu ponudu da ostane u reprezentaciji.
“Maldini i Leonardo ponudili su mi funkciju direktora reprezentativnog programa, odnosno koordinaciju između A selekcije i mlađih kategorija.”
Priznao je da ga je njihova ideja privukla.
“Njihov entuzijazam me natjerao da se zamislim, ali ostao sam pri svojoj odluci. Od 1991. godine nisam sebi dozvolio više od dvadeset dana pravog odmora. Došlo je vrijeme da se posvetim supruzi, djeci i roditeljima. Moram napuniti baterije.”
Guardiola bi donio energiju, ali ne i garanciju
Na pitanje kako bi izgledala reprezentacija pod Pepom Guardiolom odgovorio je:
“Samo njegovo ime donijelo bi dodatni impuls i to nam je bilo potrebno. Ali ni s njim ne bi bilo garancije uspjeha. On je najveći trener posljednjih trideset godina, ali radio je u klubovima. Reprezentacija je nešto sasvim drugo.”
Prisjetio se i Marcella Lippija.
“Lippi je bio fenomen. Imao je nevjerovatne taktičke ideje, ali i sposobnost da vas uvjeri kako možete osvojiti Everest u japankama.”
Koga bi izabrao za selektora
Buffon smatra da se prvo mora definisati cilj, pa tek onda birati čovjek za posao.
“Da sam sportski direktor, prvo bih rekao da je glavni cilj plasman na Svjetsko prvenstvo za četiri godine. Na osnovu toga bih birao selektora. Moj prvi izbor bio bi Antonio Conte, zatim Silvio Baldini, pa ostali.”
Dodaje da se odluke prečesto donose bez jasnog plana.
“Često čujem da je neko prava osoba, ali bez objašnjenja zašto. To su instinktivne, a ne planske odluke. Prvo projekat, pa tek onda čovjek koji mu odgovara.”
Italija godinama priča, ali ne mijenja ništa
Buffon smatra da najveći problem italijanskog fudbala nije jedan selektor.
“Godinama slušam mnogo priče, ali nijedna se ne pretvori u održiv projekat. Prvo treba imati ideju, staviti je na sto i razgovarati o njoj.”
Otkrio je da su zajedno s predsjednikom Saveza Gabrieleom Gravinom pokrenuli određene projekte.
“Pokrenuli smo projekt U-14 selekcije, razvijali ideju rada federalnog stručnog kadra i još mnogo toga. Ali znate šta je pravi problem?”
Njegov odgovor bio je direktan.
“Nikoga nije briga. Čak ni navijače koji razmišljaju samo o rezultatu. Malo ko zna da je Maurizio Viscidi proglašen najboljim koordinatorom omladinskih selekcija zahvaljujući uspjesima mladih reprezentacija. Malo ko zna koliko je teško izboriti se da mladi dobiju priliku.”
Italijanski klubovi ne vjeruju mladima
Prema Buffonovim riječima, upravo je to najveći problem.
“Nekada smo bili najjača liga na svijetu i imali najveće zvijezde. Danas smo možda peta liga Evrope, ali pritisak je ostao isti. Treneri strahuju za posao svake sedmice, navijači ne praštaju greške. Postali smo razvojna liga u koju veliki klubovi šalju igrače da sazrijevaju, a uprkos tome naši mladi i dalje ne igraju. Zar to nije apsurd?”
Na pitanje da li Italija više nema kvalitetne igrače odgovorio je:
“Nikako. Imamo odlične fudbalere, mnogi igraju i u Premier ligi. Problem je što se pravimo da ne vidimo koliko se fudbal promijenio u posljednjih dvadeset godina.”
Spomenuo i Bosnu i Hercegovinu
Buffon smatra da više ne postoje “male” reprezentacije.
“Danas možete otići u Bosnu i izgubiti na penale, kao što Njemačka može izgubiti od Ekvadora ili Paragvaja, a Španija odigrati 0:0 sa Zelenortskim Ostrvima. Lijepo je reći da smo Italija i to ćemo uvijek biti jer historija ostaje, ali drugi su naučili igrati fudbal jednako dobro ili čak bolje.”
Posebno je istakao Norvešku.
“Norveška je danas jedna od najjačih reprezentacija Evrope, odmah iza Španije, Francuske i Engleske. Mi smo protiv njih u Oslu izgubili veoma loše, a protiv takve ekipe praktično krećete s minusom od jednog ili dva gola.”
Mancini mora vratiti vjeru
Prisjetio se i Gattusove izjave da je najveći protivnik reprezentacije strah.
“Tačno. Doživjeli smo previše razočarenja i teško ih zaboravljamo.”
Na pitanje kako izbjeći osjećaj rezignacije odgovorio je:
“Novi selektor mora vratiti samopouzdanje, entuzijazam i uvjeriti igrače da je uspjeh moguć.”
Podsjetio je na svoju raniju izjavu da je Italija od osvajanja Svjetskog prvenstva 2006. izgubila dvadeset godina razvoja.
“Sada su to već dvadeset dvije godine. Jedina pozitivna stvar je što smo konačno postali svjesni stvarnog stanja i znamo da promjene više ne mogu čekati.”
O FIFA-i i Infantinu
Na kraju se osvrnuo i na planove FIFA-e da privatnim investitorima proda udjele u Svjetskom prvenstvu.
“Poznavao sam prvog Infantina, onog koji se kandidovao za predsjednika, i ostavio je snažan utisak na mene. Svjetsko prvenstvo bilo je sjajno, ali neke stvari nisam mogao prihvatiti.”
Posebno ga zabrinjava ideja privatnog kapitala u najvažnijem fudbalskom takmičenju.
“Pomisao da se privatni investitori približe Svjetskom prvenstvu plaši me. Ako se pređu određene granice, moraju se donositi hrabre odluke jer se samo tako svijet može učiniti boljim. To se nije dogodilo kada je siromašni somalijski sudija vraćen kući, a niko nije rekao ni riječ”, prenosi SCsport.ba.