Još donedavno činilo se da će Real Madrid sezonu 2023./2024. zaključiti u stilu koji je godinama gradio njegovu europsku dominaciju.
No, manje od 48 sati prije ceremonije u Parizu, kada su glasine o izboru Rodrija ispred Viniciusa počele kružiti, sve se promijenilo. Odluka Reala da bojkotira dodjelu priznanja šokirala je nogometni svijet i otvorila novo poglavlje, puno gorčine i kritika.
Izostanak iz Pariza doživljen je kao djetinjasta gesta, a usporedbe s političkim spektaklima nisu izostale. I dok su navijači očekivali još jednu sezonu ispisivanja povijesti, stigli su bolni porazi: drugo mjesto u Kupu kralja i Superkupu, zaostatak za Barcelonom u La Ligi, i ono što najviše boli – poniženje u Ligi prvaka protiv mladog Arsenala.
Real je ostao bez svojih čudesnih preokreta u zadnjim minutama, a “faktor straha” koji je godinama paralisao protivnike, jednostavno je nestao. Čak ni ofenzivne akvizicije nisu donijele željeni efekt.
Barcelona i Arsenal, momčadi građene na mladim, domaćim snagama, pokazale su da upornost i timski duh mogu nadjačati zvjezdane, ali neusklađene kolektive.
Sezona će označiti i kraj jedne ere. Carlo Ancelotti, premda će otići kao legenda, platit će cijenu razočaravajuće kampanje.
Njegov opušteni stil koji je donio uspjehe sada se prepoznaje i kao plodno tlo za razvoj kulture arogancije i samozadovoljstva u svlačionici.
Sve oči sada su uprte u Xabija Alonsa, trenera koji bi trebao spojiti Realov DNK s taktičkom disciplinom kakva je ovoj momčadi očajnički potrebna. Njegov zadatak neće biti lagan: ukrotiti velike osobnosti, vratiti zajedništvo i ponovno stvoriti momčad koja će govoriti nogometom, a ne skandalima.
No, problemi ne leže samo na travnjaku. Predsjednik Florentino Pérez, koji već godinama vuče kontroverzne poteze i gura projekte poput Superlige, također snosi dio odgovornosti za krizno stanje u klubu.
Njegova upornost i moć možda su Real dovele na vrh, ali u ovom trenutku djeluju kao sila koja prije koči nego gura naprijed.
Nogometni svijet je umoran od buke koju Real stvara van terena. Vrijeme je da Santiago Bernabeu ponovno postane simbol nogometne izvrsnosti, a ne arogancije.
Jer, u Madridu dobro znaju – titule se osvajaju na travnjaku, a ne u salama za press-konferencije.