Otkako je u javnosti odjeknula vijest da su BHFanaticosi odbijeni pri zahtjevu za ulaznice za predstojeće utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine, društvene mreže i mediji preplavljene su reakcijama.

Podršku najvatrenijim navijačima Zmajeva uputili su brojni fudbaleri, bivši reprezentativci, sportski radnici, glumci, pjevači, pa čak i političari. Gotovo svi su izrazili razumijevanje i solidarnost s grupom koja već četvrt stoljeća s ponosom i strašću prati sve reprezentativne selekcije BiH – u pobjedama i porazima, po suncu i kiši, širom svijeta.

No, jedna podrška koja se mnogi nadali čuti – izostala je. Selektor reprezentacije BiH, Sergej Barbarez, čovjek koji je od dolaska na klupu nebrojeno puta isticao koliko mu znači energija i ljubav navijača, do ovog trenutka nije javno prokomentarisao situaciju.

Mnogi se s pravom pitaju: kako je moguće da baš Barbarez, simbol borbe i dostojanstva bh. fudbala, nije našao za shodno da stane uz one koji su i njega podržavali kroz godine?

Veza između Sergeja Barbareza i BHFanaticosa nije obična. Ona se, slikovito rečeno, kovala u vatri – one noći na beogradskoj Marakani 2005. godine, kada su bh. navijači brutalno napadnuti tokom utakmice protiv tadašnje Srbije i Crne Gore.

Barbarez je tada pokazao veličinu kakvu rijetko koji sportista posjeduje – tražio je prekid meča, svjestan da se na tribinama odvija nešto što nadilazi sport.

Taj potez zauvijek ga je zbližio s navijačima, koji su ga od tada gledali ne samo kao kapitena, nego i kao vođu naroda na terenu.

Danas, gotovo 20 godina kasnije, situacija je drugačija, ali bol slična. Navijači se osjećaju poniženo i isključeno, a tišina selektora kojeg su uvijek podržavali – boli možda i više od same odluke Saveza.

Barbarez će uskoro stati pred novinare, uoči mečeva s Rumunijom i Austrijom. Pitanje o BHFanaticosima gotovo sigurno će biti postavljeno.

Ali čak i ako tada iznese svoj stav, mnogi smatraju da će njegova riječ zakasniti – jer u trenucima kada je podrška najpotrebnija, ona se ne računa ako dođe prekasno.

Kao i 2005. godine, ni ovo što se sada dešava nema mnogo veze sa sportom. Riječ je o dostojanstvu, poštovanju i vezi između navijača i reprezentacije.

A ta veza, kako stvari stoje, ponovo je na velikom iskušenju.