Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine. Grad bogate sportske prošlosti, ponosne tradicije i zlatnih medalja. Grad koji je dao evropskog košarkaškog prvaka, grad koji se dičio dvoranom Skenderija, simbolom jugoslavenskog sporta i domaćinom Zimskih olimpijskih igara 1984. Danas? Danas je Sarajevo grad koji nema niti jednu uslovnu dvoranu za igranje utakmica ABA lige. Da, dobro ste pročitali – glavni grad jedne države nema dvoranu u kojoj njegov najtrofejniji klub može igrati regionalno takmičenje.
Košarkaški klub Bosna, nekadašnji evropski prvak, odustao je od nastupa u ABA ligi jer nisu ispunjeni osnovni tehnički i organizacijski uslovi. U dvije sarajevske dvorane dobili su odbijenice. Klub nije mogao ni finansijski pokriti sve troškove takmičenja, ali još veća i poraznija činjenica je – nema gdje da igra.
Dvije ključne dvorane: Mirza Delibašić (Skenderija) i Zetra, bile su stubovi sportskog života Sarajeva. Skenderija, otvorena 1969. godine, renovirana 2006. i ponovo 2018.
Zetra, izgrađena za ZOI 1984. i obnovljena 1999. godine, ima 12.000 mjesta za sport i koncerte .
No i pored tehničke osnove, one ne udovoljavaju standardima ABA lige – one nemaju adekvatne svlačionice, ventilaciju i prateće prostore, a često su zauzete lokalnim događajima.
Da budemo jasni – ovo nije samo bruka za Košarkaški savez, klub ili neki lokalni sportski ured. Ovo je bruka cijelog sistema, bruka grada, kantona, države. U zemlji u kojoj se milioni troše na manifestacije bez jasnog cilja, političke parade i savjetničke kabinete, niko nije u stanju obezbijediti funkcionalnu sportsku dvoranu za tim koji je ispisivao stranice evropske historije.
U trenutku kada sport treba biti most prema boljem društvu, mjestu zajedništva i inspiracije mladima, Sarajevo ne nudi ni minimum – krov nad glavom za svoju košarkašku legendu. Sve što ostaje jesu prazna obećanja, floskule o “ulaganjima u infrastrukturu” i ceremonijalna pojavljivanja političara u VIP ložama kad sve prođe.
Da Bosna nema dovoljno novca za ABA ligu – manje je poražavajuće. Ali da Sarajevo nema čak niti jednu dvoranu spremnu za regionalne utakmice, to je sramota na međunarodnoj sceni. U vremenu dok nismo dobili ni “minimalnu funkcionalnost”, gubili smo kredibilitet kao sportski centar.
Zemlje u regiji (Zagreb, Beograd) izgradile su moderne multifunkcionalne arene s više od 12.000 mjesta, pokrećući ekonomski zamah kroz turizam, rekreaciju i događaje.
Sarajevo je, međutim, ostalo bez predugo obećavanih rekonstrukcija, bez jasnog plana, bez kohezije institucija – i bez mjesta za Bosnu.
Ovo nije samo sportski problem. Ovo je sistemski promašaj: ogorčeni smo zbog odbijenica, jer to znači da smo izgubili više od igre – izgubili smo obraz naše sportske zajednice. Dolazi jesen i, iako će biti mnogo floskula o sportu i infrastrukturi, košarkaška stvarnost ostaje ista:
Ni u julu 2025. Sarajevo nije imalo dvoranu u kojoj Bosna može igrati ABA ligu. Istina je najbolja dijagnoza zašto kasnimo – a neće se promijeniti dok se ne krene raditi, a ne obećavati.
