Najveća utakmica bosanskohercegovačkog fudbala, vječiti derbi između Sarajeva i Željezničara, sve više gubi ono što ga je činilo posebnim — strast, spektakl i atmosferu dostojnu imena “najveći derbi”. U nedjelju, 27. aprila, bit će odigran 155. po redu okršaj gradskih rivala, ali ovaj put u sjeni odluka koje direktno narušavaju ono što ovaj susret predstavlja navijačima i fudbalu uopšte.
Iako je stadion Koševo domaćin ovog izdanja derbija, i iako se radi o najvećem stadionu u državi, gostujućim navijačima — popularnim Manijacima — dodijeljeno je tek 1.800 ulaznica, što je samo pet posto ukupnog kapaciteta. I to je predstavljeno kao “ustupak”, nakon što je prvobitno najavljeno da gostujućih navijača neće biti uopće, zbog sigurnosnih problema sa konstrukcijom tribina.
No ti problemi su sada, navodno, riješeni. Ako je stadion siguran za 35.000 ljudi, zašto onda nije siguran i za njih 3.500, koliko su Manijaci znali dobijati ranijih godina? Zašto se najveći derbi svodi na administrativnu utakmicu, na restrikcije i političku korektnost, umjesto da bude praznik sporta?
Situacija postaje još apsurdnija kada znamo da će na Grbavici, stadionu Željezničara, uskoro biti izgrađena nova južna tribina, čime će se kapacitet stadiona znatno povećan. Ako se rukovodstvo Željezničara u narednim derbijima pozove na isti princip i navijačima Sarajeva ponudi pet posto kapaciteta — hoće li to biti pravda ili samo nastavak ponižavanja derbija?
Opravdanja jednostavno nema. Sigurnosni izazovi su stvar planiranja i volje, a ne izlika za gaženje tradicije. Jer derbi bez obje armije navijača, u punom kapacitetu i energiji, nije derbi. To je samo utakmica. Još jedna u nizu.
Ovakvim potezima se derbi ne čuva — on se uništava. I ako klubovi i institucije ne shvate ozbiljnost situacije, ubrzo ćemo imati derbi koji niko više neće osjećati kao “najveći”. Biće to samo podsjetnik na ono što je nekad bilo, ali su svojim odlukama — sami srušili.
