Danas je nogomet izgubio jednog istinskog zaljubljenika u igru, a mi smo izgubili Mladena Žižovića — čovjeka čiji je trag u sportu mnogo dublji nego što se možda na prvi pogled vidi. Njegova smrt, nenadana i tragična, potresla je regiju, ali nas također podsjeća na to kakvi su to ljudi bili pokretači sporta — i kakvog su duha nosili.
Iz skromnih početaka do velikih scena
Rođen u Rogatici, Žižović je nogometnu karijeru započeo u rodnom mjestu, da bi kasnije nastupao za Radnik Bijeljina, Rudar Ugljevik, Zrinjski Mostar, pa čak i za ekipe van Bosne i Hercegovine. Kao igrač pokazivao je ne samo tehniku, nego i srčanost — kvalitet koji će ga kasnije voditi i u trenerskim vodama.
Kao trener, Žižović je radio u brojnim klubovima — Radnik Bijeljina, Zrinjski Mostar, Sloboda Tuzla, Borac Banja Luka, te vani, u Saudijskoj Arabiji i Sjevernoj Makedoniji. Njegov posljednji angažman bio je u Srbiji, gdje je sa Radničkim 1923 ostavio dubok trag. Kod Borca je ostvario neke od svojih najvećih trenerskih uspjeha, uključujući istorijski plasman u Evropu.
Kada je Borac ispao iz evropskih takmičenja, Žižović je podnio ostavku — ne zato što je morao, nego zato što je osjećao da je tako časno. Bio je čovjek koji je uvijek znao kad treba stati i kada drugima dati priliku, bez gorčine i bez sujete. U svakom klubu ostavio je prijatelje, a ne neprijatelje.
Čovjek iznad svih podjela
Za Žižovića nikada nije bilo podjela ni granica. Bio je profesionalac, ali prije svega čovjek. Nije govorio o nacijama i vjerama — govorio je o fudbalu, o radu, o disciplini, o poštenju. Bio je cijenjen svuda, ne po onome odakle dolazi, nego po onome kakav je bio.
Njegovi bivši igrači i saradnici uvijek su govorili da je znao da sasluša, da nikada nije vrijeđao, da je znao stati ispred ekipe i preuzeti odgovornost. I u pobjedi i u porazu, bio je isti — miran, dostojanstven, staložen.
Tragičan kraj, veliki gubitak
Sudbonosni trenutak dogodio se 3. novembra 2025. tokom utakmice Radničkog 1923, kada je Mladen Žižović kolabirao na klupi. Njegova smrt u 44. godini šokirala je nogometnu javnost širom regije. Igrači, treneri, navijači i prijatelji oprostili su se od njega riječima punim poštovanja i tuge.
Jer Mladen Žižović nije bio samo trener i bivši igrač. Bio je dobar čovjek — tih, skroman, posvećen. Bio je primjer da se može uspjeti bez galame, bez mržnje, bez podjela. Bio je onaj rijedak tip sportskog radnika koji je znao spojiti ljude, a ne razdvajati ih.
Počivaj u miru, Mladene. Ostavio si iza sebe trag dostojanstva i poštenja — onakav kakav samo pravi ljudi ostavljaju.