Jedna stvar koja vam često ide na živce tokom gledanja fudbalske utakmice na televiziji je zvuk. Ali, zvuk i buka igrača, zvuk i krik fudbalera koji je pretrpio bolan udarac od protivničkog igrača…

Jedan takav krik mogli smo čuti u nedjelju, gledajući derbi susret Chelseaja i Arsenala. Bio je to crveni karton Davida Luiza. Replike i fotografije pokazat će povišenu nogu, a krik Seada Kolašinca mogao se čuti u blizini navijača koji su bili tu.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Znači, crveni. David Luiz opet radi takve stvari iznova. Uvijek je postojala priča o njegovim okrutnim startovima nad protivničkim igračima, priča koja se spuštala poput prašine na ledenom nagibu. Zašto se odlučio na ovaj krvnički start, možda je odgovor zanimljiv…

Igrač ispred Luiza možda je imao nešto napraviti prije udarca. Moglo je biti slučajno što se Sead Kolašinac pojavio kada je David Luiz krenuo na cijelo tijelo. Činjenica je, međutim, da je Kolašinac cijeli susret pokrivao Chelseajevu desnu stranu, na frustracije igrača Plavih i domaće publike.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Nekoliko puta Pedro je jednostavno odbio Kolašinca u sprintu za loptom. Moses, koji često može nadvladati svog izravnog protivnika, imao je lošu igru, nesposobnu pronaći prostor na tom boku. Protiv Kolna u četvrtak, Kolašinac je sa takvom snagom uspio postići izjednačujući gol. Ovdje je učinio nešto slično, podižući svoj tim jednostavno kroz svoju kontroliranu agresiju i osnovni osjećaj snage u igri!

Kolašinac je vrhunski igrač, član Bundeslige prošle godine. Ipak, on je iznad svega gromada sa velikim glomaznim koljenima, koji liče na koljena čovjeka koji nosi par složenih tepiha ispod pazuha, ne samo da zrači voljom i snagom, ima osjećaj vedrog optimizma.

Navijači su uvijek voljeli ovakve igrače. Ne postoji ništa ljepše nego kada kao navijač Arsenala osjetiš da je stigao fudbaler koji se tako lako prilagodi ekipi. Još ljepši je osjećaj što je to u ovom slučaju baš Arsenal, koji nije dugo imao takvog fudbalera.

Kada je Wenger potpisao Kolašinca, istakao je da bi Bosanac mogao biti “najjači” igrač sa kojim je ikada radio, pohvalivši njegovu sposobnost da iskoristi svoju snagu “bez nasilja”, bombardirajući protivnike bez priznavanja prekršaja. Kolašinac predstavlja nešto napola zaboravljeno, zabilješku prošlosti Wengerizama, odjek snažnih, teških igrača koji su karakterizirali njegove najbolje ekipe koje su osvojile naslov. Lauren, Ashley Cole, Nigel Winterburn i Lee Dixon bili su visoko energetski jaki, ponekad gladni igre. Vremenom, to je bio Gilberto Silva, Patrick Viera… Najbolji Wengerovi timovi uvijek su imali značajnu fizičku snagu.

Vratimo se na utakmicu, bilo bi pretjerano nagovještavati da je Seadova agresija imala pretjerani učinak, ali on je bio konstantan i pokretljiv na lijevoj strani. Do sada je imao više dodira sa loptom u 90 minuta igre od bilo kojeg drugog krilnog fudbalera u Premiershipu. On više pomogne timu od bilo kojeg drugog defanzivca.

Nakon utakmice, Thierry Henry je predložio Wengeru da se Kolašincu dodijeli nova pozicija u timu, više o tome pisali smo OVDJE.

Jedno je sigurno, Wenger i Arsenal dobili su snažnog fudbalera, koji sigurno  zaslužuje mjesto u startnoj postavi i koji će pomoći na svaki mogući način. Jer, Kolašinac je igračina!

sop.ba