Susret Novog Zelanda i Irana u prvom kolu grupe G Svjetskog prvenstva u Los Angelesu privukao je veliku pažnju javnosti, ali ne prvenstveno zbog dešavanja na terenu. U centru pažnje našla se priča koja je mjesecima pratila iransku reprezentaciju i njen dolazak na Mundijal u Sjedinjene Američke Države.
Iranski tim suočavao se s brojnim administrativnim i političkim preprekama još prije početka turnira. Zbog problema s vizama i napetih odnosa između dvije države, dio delegacije nije mogao ući u SAD, pa su Iranci bili primorani organizovati pripreme u susjednom Meksiku.
Umjesto da budu smješteni u SAD-u kao većina reprezentacija, Iranci su trening kamp uspostavili u Tijuani, odakle su na utakmicu protiv Novog Zelanda doputovali tek na dan odigravanja susreta. Prema planu, odmah nakon meča trebali su se vratiti nazad u Meksiko, što je neuobičajena logistika za jedno Svjetsko prvenstvo.
Posebnu pažnju izazvao je trenutak intoniranja iranske himne na stadionu SoFi. Zbog političkih tenzija između Irana i SAD-a, mnogi su očekivali zvižduke i negativne reakcije s tribina.
Pojedini mediji prethodno su izvještavali da su najavljeni protesti, okretanje leđa tokom himne, pa čak i unošenje zastava koje FIFA ne dopušta na stadionima. Sve je ukazivalo na mogućnost neugodnih scena prije početka utakmice.
Međutim, dogodilo se nešto sasvim drugačije.
Dok su iranski reprezentativci stajali u redu s rukom na srcu i pjevali himnu svoje zemlje, sa tribina su se mogli čuti povici podrške. Nakon završetka intoniranja himne stadionom se prolomio aplauz, što je iznenadilo mnoge prisutne.
Na trenutak su političke podjele, napetosti i sve kontroverze koje su pratile dolazak Irana na Svjetsko prvenstvo pale u drugi plan, a u fokusu je ostao samo sport.