Najvrijednije što Bosna i Hercegovina ima u fudbalu u posljednjih pola vijeka je Edin Džeko.

Jedan od najboljih svih vremena sigurno. Vjerovatno bi bila mrtva trka između njega i zvanično najboljeg bh. fudbalera u historiji, Safeta Sušića. Karijeru je počeo u Željezničaru. Na Grbavici je učio fudbalske korake, napredovao sve do prvog tima u kojem je debitirao s nepunih 18 godina.

Spletom okolnosti u Želji nije ostavio trag kakav je realno mogao, da je klub tada imao prave ljude i viziju. Ali nije.

Kako god, u Željezničar je sporednim putevima stiglo skoro preko dva miliona eura transferima koje je Džeko pravio, prvo iz Želje u Teplice, pa onda iz Teplica u Wolfsburg, pa iz Wolfsburga u Manchester City i u konačnici iz Cityja u Romu.

Nikada nijedan igrač u historiji kluba nije donio toliko novca Željezničaru kao Džeko. Edin je istinski ambasador kluba s Grbavice. Ko god otvori Wikipediu sa željom da se informiše o njegovoj karijeri, vidjet će gdje je Edin ponikao . Najbolji način da mu se Željezničar revanšira je da se jedna tribina stadiona Grbavica zove po njemu, Edinu Džeki.

Imao je Željo Osima, Katalinskog, Bukala, Smajlovića, Hadžiabdića, Ribara, Janjuša, Baždarevića, Škoru, Šabanadžovića, Ćurića, Bahtića, Nikića, Muharemovića, Biščevića, Gredića i druge, ali niko kao Edin Džeko nije pronio slavu kluba širom svijeta i napunio kasu kao bosanski Dijamant.

Zbog toga jednu tribina legendarnog stadiona s ponosom treba nazvati po njemu – Edinu Džeki.