Godinama su Bosnu i Hercegovinu vodili isti ljudi, kroz iste poraze. Više nema opravdanja ni alibija – Zmajevi moraju postati tim koji diše, trči i gine jedan za drugog. A to se može jedino ako se reprezentacija konačno prepusti generaciji koja dolazi bez straha. Ovo je priča o njima…
Reprezentacija Bosne i Hercegovine 2025. godine stoji na raskrsnici. Iza njih su neuspješni kvalifikacioni ciklusi, promjene selektora, Savez bez vizije i igrači koji često nisu znali ni zašto su tu, već eto… čisto da se kaže da nose dres reprezentacije.
Ipak, dok se elite bore za moć, iz dubine terena dolazi nešto novo – generacija kojoj porazi nisu normalni, kojoj je čast igrati za državu i koja nikoga ne pita za dozvolu, prenosi MeridianSportBH.
Oni ne traže protekciju. Oni traže priliku.
Evo nekoliko igrača koji bi mogli načiniti sliku čvrste reprezentacije:
Amar Dedić (RB, Salzburg) : Već sada lider. Kapiten u duši, moderan bek koji pokriva dvije strane, pojačava ritam i unosi mentalitet “nikad ne odustaj”. Igra na visokom nivou, spreman da se oko njega gradi tim.
Benjamin Tahirović (CM, Ajax) : Teško je naći veznog koji ima i eleganciju i čvrstinu. Iako su očekivanja bila ogromna, još traži pravu formu. Ali njegov plafon je visok. Uz pravog mentora – mogao bi biti osovina nove reprezentacije.
Jusuf Gazibegović (RB/LB, Sturm Graz): Taktički pametan, fizički spreman. Ovaj momak ima 23 godine, a već djeluje kao veteran. Veliki plus za svlačionicu.
Anes Krdžalić (CDM, Dinamo Zagreb – na posudbi u Lokomotivi): Jedno od otkrića 2024. godine. Čist destruktor, ali zna i s loptom. Ako nastavi ovako – BiH ima “šesticu” kakvu nije imala još od vrhunca Rahimića.
Nardin Mulahusejnović (ST, Maribor): Napadač koji ima sve atribute za ozbiljnog internacionalca. Ako dobije kontinuitet i samopouzdanje, može biti faktor iznenađenja.
Jasmin Mešanović (AM, CFR Cluj) : Iskustvo + forma + glad. Nije dijete, ali je podcijenjen u selekciji. Čovjek koji može voditi tranziciju ako se reprezentacija odluči na novi stil igre.
Pitanje nije ko je najbolji pojedinac, već ko je spreman da gine za grb. Ova reprezentacija mora imati jasan identitet, bio to presing, tranzicija ili bunker – ali moralo bi se znati šta igraju. Trebala bi biti bazirana na formi, a ne na imenu.
Takođe, još jedna od grešaka je uporno pozivanje “provjerenih” ako sjede na klupi mjesecima.
Trebalo bi pružiti priliku gladnima. Momci iz Prve lige FBiH, HNL-a i skandinavskih liga – ako ginu, neka igraju.
Savez bi trebao pokazati hrabrost, a selektor, ko god bio, staviti tačku na stare frustracije i povući jasnu crtu.
Reprezentacija nije terapijska zajednica za igrače koji su “tu bili 10 godina”. To mora biti platforma za one koji žele nešto napraviti, a ne za one koji se samo žele oprostiti.
BiH ne treba novi projekat – treba novu krv. Generaciju kojoj je stalo, koja se ne boji igrati protiv Italije, Austrije ili Kazahstana. Sve ovo definitvno već odavno pali alarm za promjene – i to ne kozmetičke, nego temeljne.
Zmajevi 2025. možda nisu najbolji tim koji postoji, ali mogu biti najhrabriji. A u ovakvom fudbalu – to je često i najvažnije…
Tekst preuzet sa portala MeridianSportBH
