Jan-Carlo Simić, 20-godišnji defanzivac koji trenutno brani boje reprezentacije Srbije, nekada je bio na radaru Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Iako su pokušaji da ga se privoli za nastupanje za Zmajeve vođeni od strane tadašnjeg direktora reprezentacije BiH, Zvjezdana Misimovića, mladi štoper je jasno odbio tu mogućnost. Simić je uvijek bio odlučan u svom stavu, poručujući da za njega postoji samo reprezentacija Srbije.

Danas Simić nastupa za belgijski Anderlecht, u koji je prešao nakon što se istaknuo u omladinskom pogonu italijanskog velikana AC Milana. Odlazak iz Milana pravdao je željom za većom minutažom i boljim razvojem u konkurentnom, ali mladim igračima naklonjenom belgijskom prvenstvu.

Simić je, iako njegovi roditelji potiču iz Višegrada, imao pravo nastupa za Bosnu i Hercegovinu, no odlučio je slijediti reprezentativni put Srbije. Igrao je za sve mlađe selekcije Srbije, a prošao je i put do A tima, za koji je odigrao četiri utakmice.

U intervjuu je istaknuo da je za njega od samog početka bilo jasno koju reprezentaciju želi predstavljati:

„Za mene nikada nije bilo dileme. Rođen sam u Njemačkoj, ali sam odrastao kao Srbin. Jezik, vrijednosti, osjećaj pripadnosti – to je uvijek bilo prisutno. Moja porodica mi je to prenijela. Osjećam se kao Srbin i igrati za Srbiju je za mene bila i ostala čast. To je neopisiv osjećaj. Kada obučeš dres, čuješ himnu, vidiš zastavu…To prolazi kroz cijelo tijelo. Znam da ne igram samo za sebe, već za cijelu zemlju, historiju. To je odgovornost i ogroman ponos“, izjavio je Simić.

Također, prozvao je igrače koji su odbili poziv Orlova, među kojima su Aleksandar Pavlović i Stefan Bajčetić, ističući da odluke poput tih puno govore o karakteru igrača.

Jan-Carlo se često vraća u Bosnu i Hercegovinu, gdje uživa u posjetama Višegradu, svom porodičnom kraju. “Obožavam taj kraj, mir, prirodu, ljude. Kad god mogu, vraćam se tamo. To me vraća na zemlju. Tamo nisam fudbaler Jan-Carlo Simić, već samo Karlo”, rekao je mladi defanzivac.

Simić, koji se nastavlja dokazivati na velikoj fudbalskoj sceni, i dalje je posvećen svojoj karijeri u reprezentaciji Srbije, dok istovremeno čuva čvrste veze sa svojom porodicom i korijenima u Višegradu.