Jedan od zanimljivijih detalja ovog Svjetskog prvenstva može se primijetiti nakon dosuđenih kaznenih udaraca. Loptu najprije uzima igrač koji je uopće neće pucati, dok pravi izvođač ostaje izvan kaznenog prostora, podalje od suparnika, golmana i suca. Tek kada se gužva smiri i približi trenutak izvođenja, suigrači zamijene uloge. Lažni izvođač predaje loptu pravome, koji prilazi bijeloj točki i nastavlja svoju unaprijed pripremljenu rutinu.
Francuska reprezentacija ovu je metodu na Svjetskom prvenstvu koristila u više navrata. Ousmane Dembélé preuzimao je loptu i stajao uz bijelu točku, dok se Kylian Mbappé pripremao nekoliko metara dalje, izvan središta zbivanja. Francuski L'Équipe taj je postupak slikovito opisao kao držanje Mbappéa “u hladnjaku”. Cilj nije prevariti suca niti u posljednjem trenutku promijeniti izvođača, jer sudac prije udarca mora znati ko će pucati penal.
Zaštita izvođača i bijele točke
Ova taktika nije samo način da se izvođača zaštiti od verbalnih provokacija i pritiska protivnika, nego i pokušaj kontrole cijele situacije nakon dosuđenog penala. Igrač koji prvi uzme loptu može spriječiti suparnike da je odnesu, bacaju ili nepotrebno odgađaju nastavak igre. Istovremeno može čuvati prostor oko bijele točke.
Francuska je to posebno pokazala u utakmici protiv Paragvaja. Nakon dosuđenog kaznenog udarca Dembélé je odmah preuzeo loptu i stao pokraj mjesta izvođenja, dok se Mbappé pripremao sa strane. Njegov zadatak bio je zaštititi i sam prostor izvođenja jer je paragvajski branič Gustavo Velázquez pokušao nogom oštetiti travnjak oko bijele točke dok je sudac razgovarao s igračima.
Dembélé je spriječio dodatno ometanje izvođenja, a neposredno prije udarca predao je loptu Mbappéu, koji je zabio jedini pogodak na utakmici. Namjerno oštećivanje travnjaka oko bijele točke nije nova pojava. Suparnici time pokušavaju stvoriti neravninu zbog koje lopta neće pravilno stajati ili bi izvođaču mogla proklizati stajna noga.
Francuzi su isti plan pokušali primijeniti i u četvrtfinalu protiv Maroka. Dembélé je ponovno preuzeo ulogu lažnog izvođača, dok se Mbappé pripremao podalje od gužve. Međutim, ovaj put taktika nije u potpunosti uspjela jer je VAR provjera produžila čekanje. Od prekršaja do izvođenja prošle su više od tri minute, nakon čega je Yassine Bounou obranio Mbappéov udarac.
Penal nije samo dvoboj izvođača i golmana
Primjer protiv Maroka pokazao je i granice ove metode. Suigrač može zaštititi izvođača od protivničkih igrača, smanjiti pritisak i sačuvati bijelu točku, ali ne može utjecati na duge VAR provjere ili sudačke prekide. Ideja je da pravi izvođač što kraće bude izložen pritisku i da uz loptu dođe tek kada su svi uvjeti za udarac spremni.
Norveški profesor Geir Jordet, stručnjak za psihologiju izvođenja penala, godinama proučava ponašanje igrača u tim trenucima. Prema njegovu tumačenju, penal nije samo individualni dvoboj izvođača i vratara, nego situacija u kojoj cijela momčad može pomoći ili odmoći. Protivnički igrači često pokušavaju povećati nervozu izvođača i poremetiti njegovu rutinu.
Lažni izvođač zato preuzima dio pritiska na sebe. On privlači pažnju protivnika, prima njihove prigovore i pokušaje ometanja, dok pravi izvođač može mirno kontrolirati disanje, pripremiti zalet i vizualizirati udarac. Također izbjegava dugo stajanje uz bijelu točku i previše razmišljanja o mogućem promašaju.
Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se u finalu Svjetskog klupskog prvenstva 2022. između Chelseaja i Palmeirasa. Nakon dosuđenog penala César Azpilicueta preuzeo je loptu i ponašao se kao da će izvesti udarac. Palmeirasovi igrači odmah su ga okružili, dok se pravi izvođač Kai Havertz pripremao podalje od gužve. Azpilicueta je zatim predao loptu Havertzu, koji je zabio pobjednički pogodak.
“Bila je to taktika. Znao sam da će krenuti prema izvođaču pa sam uzeo loptu kako bih skinuo pritisak s Kaija”, objasnio je Azpilicueta nakon utakmice. Taj primjer potvrđuje ideju da izvođenje kaznenog udarca nije samo individualni trenutak, nego momčadski zadatak u kojem svaki detalj može utjecati na ishod.