Mjesec dana uoči početka kvalifikacija za Europsko prvenstvo, mlada reprezentacija Bosne i Hercegovine nalazi se u ozbiljnoj krizi. Umjesto da finišira pripreme za važan meč protiv Izraela 5. septembra u Mostaru, U21 selekcija BiH još uvijek nema selektora. Nakon što je krajem jula Vinko Marinović napustio klupu i preuzeo kormilo Borca, Nogometni savez BiH nije pronašao adekvatnu zamjenu, a vremena je sve manje.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je netom prije Marinovićevog odlaska formiran novi stručni štab, koji sada praktično više i ne postoji u funkcionalnom smislu. Bez kontinuiteta u radu i bez vođe koji bi prenio viziju na igrače, reprezentacija ulazi u kvalifikacije u atmosferi potpune improvizacije.
Ovakav odnos krovne kuće bh. fudbala prema mladoj reprezentaciji otvara brojna pitanja. Je li rezultat uopće važan, ili se samo deklarativno govori o ambicijama? Da je situacija doživljena kao hitna, već bi se aktivirao komitet za hitnost i imenovao novi selektor. Međutim, jasno je da mladim selekcijama nije posvećena odgovarajuća pažnja, što se ne odražava samo na rezultate, nego i na budućnost A reprezentacije.
Nažalost, stanje u ostalim omladinskim selekcijama nije ništa bolje. Talentirani igrači bh. porijekla koji odrastaju širom Europe često izbjegavaju pozive u ove timove. Ne zbog nedostatka ljubavi prema domovini, nego zbog nezadovoljstva sistemom i radnim uslovima u reprezentacijama koje bi ih trebale razvijati. Kada ih već ne možemo uključiti direktno u A tim, mlade selekcije bi trebale biti most koji vodi do dresa Zmajeva. No, ovakvim pristupom taj most se pretvara u zid.
Svojevremeno je tračak nade unijela vizija Emira Spahića, bivšeg kapitena i člana stručnog štaba, koji je predložio temeljitu reformu omladinskih selekcija. Njegov plan podrazumijevao je da najperspektivniji igrači prođu kroz minimalno 30 nastupa u mlađim uzrastima, prije nego se priključe A timu. Time bi se stvorio kadar spreman za izazove seniorske konkurencije, ali i tim koji već poznaje sistem igre i ima razvijenu međusobnu hemiju. Spahićev plan nikada nije zaživio, a on je uklonjen iz tog segmenta upravljanja.
Danas, reprezentacija se vraća starim navikama – mladim igračima se daje šansa tek kada već moraju “gasiti požar” u A timu, umjesto da u njega dolaze kao uigrani, razvijeni i taktički pismeni pojedinci.
Raspored utakmica u kvalifikacijama ne ostavlja mnogo prostora za greške. Već u septembru slijede susreti protiv Izraela i moćne Nizozemske, zatim gostovanje Sloveniji, a do kraja godine i duel protiv Norveške. U proljeće i jesen 2026. slijede revanši. Samo pobjednici grupa i najbolja drugoplasirana selekcija idu direktno na Europsko prvenstvo koje će se igrati u Srbiji i Albaniji. Ostale drugoplasirane ekipe čekaju baraži u novembru 2026. godine.
Međutim, bez selektora, bez stabilnosti i bez jasne vizije, pitanje je koliko realno možemo očekivati plasman na završnicu. A još važnije – pitanje je kakvu poruku šaljemo mladim igračima koji bi trebali biti budućnost bh. fudbala.