Sergej Barbarez zaključao je trening u nedjelju, a to iz iskustva znači da se iza zatvorenih kapija stadiona uigravala taktika za narednu utakmicu.
Ono što Zmajeve čeka protiv Sjedinjenih Američkih Država moglo bi se, barem banalno, posmatrati kao kombinacija utakmica protiv Kanade i Švicarske. Utakmica protiv fizički izuzetno jakih i brzih igrača, koji gotovo svi igraju u najjačim ligama Europe.
Defanzivno gledaući, vjerovatno će biti prioritet što dalje od gola zaustaviti brze i opasne Robinsona (Fulham) i Pulišića (Milan) sa lijeve, odnosno Desta (PSV) sa desne.
Amerika je do sada na Svjetskom igrala u dvije formacije sa četiri ili tri igrača u zadnjoj liniji, ali baš smo protiv Švicarske vidjeli kako Zmajevi imaju odgovor na oba scenarija. Upravo protiv Švicarske smo se iz 4-4-2 lako smo se prebacili u 3-6-1 i postepeno smrili protivnika, a onda počeli i stvarati šanse.
Nažalost, presudile su individualne greške koje su za očekivati s obzirom na kvalitet liga u kojim igraju naši igrači, kao i njihovo ukupno igračko iskustvo.
Ali sve tri utakmice na Svjetskom prvenstvu ogromno su iskustvo za sve naše igrače koji su kroz njih narasli što možda u klubovima ne bi za naredne tri sezone. Zato je za vjerovati da je moguće protiv SAD-a u tom segmentu biti bolji nego protiv Švicarske, piše Reprezentacija,ba.
Više dobrih faza, nego loših
Ako bi se sabrale sve minute na tri utakmice na Svjetskom prvenstvu, raduje da je naša reprezentacija veći dio imala stabilnu kotrolu igre.
I to daje optimizam.
Protiv Kanade Tahirović i Bašić držali su stabilno sredinu, kasnije su pomogli i Gigović i Šunjić. Protiv Švicarske smo također izgledali veći dio utakmice dobro sa Šunjićem i Tahirovićem, sve do izmjena. Protiv Katara igra se značajno defanzivno stabilizovala ulaskom Memića i Tahirovića na poluvremenu. U biti slično smo gledali i protiv Italije kada smo izmjenama i ulaskom Alajbegovića i Tahirovića na poluvremenu prvo stabilizovali, a onda preokrenuli utakmicu.
Kada se sve sabere, u svim velikim utakmicama u posljednjih godinu dana, imali smo više dobrih dijelova utakmica, nego loših.
Protiv Amerike će to trebati podići na još veći nivo. A to nije nemoguća misija.
Dva dijela utakmice
Gledajući na izuzetno opasne američke ofanzivne bočne igrače, ali i dobar vezni red i neugodnog centarfora, reprezentacija Bosne i Hercegovine mora defanzivno odigrati najbolju utakmicu do sada.
Uz nadamo se kompletnu zadnju liniju, Barbarez će po prirodi protivnika vjerovatno birati brže igrače poput Memića i Bajraktarevića. Demirović će ponovo imati velike defanzivne zadatke, a ostaje vidjeti da li će trojka Džeko – Alajbegović – Tahirović biti planirana za prvu ili drugu fazu utakmice.
S obzirom na njihovu smirenost u igri, vrlo je moguće da će biti sačuvani za drugu fazu, kada postoje veće šanse za individualne greške na obje strane, kada će nam Amerikanci vjerovatno ostaviti više pukotina u igri. Ili Barbarez razmišlja baš suprotno, pa planira od početka krenuti sa timom koji može odmah napraviti prevagu u našu korist, jer nije ni opcija odrezati sva oružja odmah na početku utakmice.
Kada se sve sabere, ipak je vjerovatno “role model” za Ameriku upravo utakmica protiv Italije gdje će Tahirović i Alajbegović, možda i Džeko biti injekcija za drugu fazu igre u kojoj ćemo, već pomalo izmorenom protivniku pokušati napraviti više konkretnih problema.
Ko god bude igrao, sigurno da će važan segment biti izmjene. Što kaže Zlatko Dalić “važnije je ko završi utakmicu, nego ko je počeo utakmicu”.
Jer, ako ništa drugo, Amerika ima imperativ pobjede i vrijeme će definitivno raditi za nas.
Za kraj, treba spomenuti, još jedan tas na strani optimizma je naš stručni štab koji je toliko puta dokazao da je spreman brzo reagovati i korigovati igru ako to stanje na terenu pokaže.