Dok se narodne kuhinje guše od prevelikog broja korisnika, a broj onih koji žive na rubu siromaštva sve više raste, paradoksalno, gledamo kako se novac rasipa na kontroverzne “influencere” i “tiktokere”. Pitamo se, kako smo došli do ovog trenutka? Jesmo li zaslužili bolje?

Nekada smo kao društvo cijenili vrijednosti poput solidarnosti, zajedništva i brige za najranjivije. Narodne kuhinje su bile simbol humanosti i brige za one kojima je život nametnuo teške izazove. Međutim, danas su te iste kuhinje prepune, a društvena osjetljivost se čini kao davna prošlost.

Umjesto da svoje resurse usmjerimo prema podupiranju onih kojima je pomoć zaista potrebna, svjedočimo masovnom trošenju novca na sadržaje koji su često površni i neodgovorni. Umjesto da potičemo obrazovanje, kulturu i znanje, često nagrađujemo površnost i banalnost.

Pitamo se, zar nismo zaslužili bolje? Kao narod, kao nacija, zar ne trebamo težiti višim ciljevima? Zar ne bi trebali ulagati u obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb umjesto u šarene laži i prolazne trendove?

Možda je vrijeme da se zapitamo što zaista čini vrijednost u našem društvu. Možda je vrijeme da se vratimo osnovnim vrijednostima solidarnosti, brige za druge i poštovanja prema znanju i kulturi. Možda je vrijeme da se zapitamo: zaslužujemo li bolje? I ako da, što smo spremni učiniti kako bismo to postigli.

Iako se neki tik tokeri predstavljaju kao humanisti i pomažu sirotinju, možemo se zapitati nije li bolje da te pare koje dajemo njima, direktno usmjerimo sirotinji, bez velike pompe i medijske pažnje. Jer, istinska korist ne leži samo u momentalnoj satisfakciji ili u vidljivosti na društvenim mrežama, već u dugoročnom poboljšanju života onih kojima je pomoć zaista potrebna. Kada svoju dobrotu činimo anonimno, bez želje za slavom ili priznanjem, ne samo što činimo dobro za ovaj svijet, već i za sebe, jer takva djela ostavljaju dublji i trajniji trag u našoj duši i zajednici.

Autor: Haris Kapo SVE OSIM POLITIKE (sop.ba)