Dvojica fudbalera Bosne i Hercegovine, Zinedin Smajlović i Benjamin Tahirović, rođeni su i odrasli u Švedskoj, svega nekoliko kilometara od nacionalnog stadiona u Stockholmu. Ipak, sutra će u Zenici istrčati na teren protiv zemlje u kojoj su rođeni, noseći dres Bosne i Hercegovine. Njihovu emotivnu priču donosi švedski Aftonbladet.
Priča o Smajloviću i Tahiroviću mnogo je više od fudbala. Ona govori o ratu, raseljavanju, borbi za dokazivanje, ali i snažnoj povezanosti sa domovinom svojih roditelja. Posebno emotivan dio priče odnosi se na Zinedina Smajlovića i njegovu porodicu. U domu porodice Smajlović posebno mjesto zauzima fotografija Dženaninog brata Zijada, koji je ubijen u genocidu u Srebrenici, a čiji su posmrtni ostaci ukopani u martu 2003. godine. Gotovo devet mjeseci kasnije rodio se Zinedin.
Iako je prvobitno bilo planirano da dobije ime po ubijenom dajdži, roditelji su se odlučili za ime Zinedin, po legendarnom Zinedineu Zidaneu, kako bi pokušali izbjeći dodatno bolna sjećanja. Ipak, korijene nikada nije zaboravio. Kao dječak je ispod dresa nosio majicu sa porukom “Srebrenica-Potočari. Nikada ne zaboravi.” Njegova majka Dženana kazala je da je prenošenje tog sjećanja na djecu smatrala roditeljskom obavezom.
Poziv koji je stigao usred Marša mira
Smajlović je gotovo svake godine učestvovao u Maršu mira, prelazeći više od stotinu kilometara dug put kroz bosanske šume. Upravo tokom jednog od tih pohoda, prije tri godine, stigao je poziv koji mu je promijenio život. Nakon razočaranja i odlaska iz akademije AIK-a, Zinedin je čak razmišljao da prestane igrati fudbal i počne se baviti košarkom. Tada mu je zazvonio telefon – javio se italijanski Lecce. “Ugovor nije bitan, idem tamo bez obzira na sve”, odlučio je Smajlović.
Kada je prvi put obukao dres Bosne i Hercegovine, govorio je o posebnom osjećaju koji nosi njegovo porijeklo. “Ja sam iz Srebrenice. Historija je takva kakva jeste, i to meni možda malo više znači nego drugima”, poručio je tada Smajlović.
Nedaleko od mjesta gdje je odrastao Smajlović, u stockholmskom naselju Rinkeby, odrastao je Benjamin Tahirović. Njegov stariji brat Adi prisjetio se teškog puta koji je Benjamin prošao u Švedskoj, tvrdeći da je zbog prezimena i činjenice da dolazi iz Rinkebyja morao raditi mnogo više od drugih. “Da se zvao Svensson, morao bi trenirati normalno. Ali pošto je bio Tahirović iz Rinkebyja, morao je trenirati pet puta više i biti deset puta bolji”, rekao je Adi.
Od dječaka sa tribina do reprezentativaca BiH
Porodica Tahirović nije odustajala. Njihov otac insistirao je na disciplini, a Adi je često pomagao mlađem bratu da nastavi putem kojim je krenuo. Krajem 2020. godine stigla je vijest koja je porodici značila ostvarenje velikog sna – Benjamin ide u Romu. Godinama kasnije, njegov reprezentativni put dobio je još snažniju simboliku.
Iako je Švedska pokušala privući Tahirovića, a bivši selektor Janne Andersson ga je kontaktirao, za njega i Smajlovića izbor Bosne i Hercegovine nije predstavljao dilemu. “Onog dana kada Bosna pozove, Zinedin će igrati za Bosnu”, objasnio je Smajo Smajlović. Dodatnu motivaciju predstavljao im je i Edin Džeko, kojeg porodica Tahirović opisuje kao mnogo više od fudbalskog idola.
Posebno emotivan trenutak dogodio se tokom Svjetskog prvenstva. Benjamin Tahirović odigrao je sve utakmice za BiH, a tokom intoniranja himne na SoFi stadionu u Los Angelesu kamera se zaustavila upravo na njemu. Na tribinama je bio njegov brat Adi, koji se prisjetio njihovog oca, starih bosanskih šalova i vremena kada su kao dječaci sanjali o velikim utakmicama. “Bosanski dječaci ne plaču pred drugima, ali ja sam tog dana plakao od ponosa”, kazao je Adi.
Posebnu simboliku cijeloj priči daje utakmica Švedske i Bosne i Hercegovine iz maja 2010. godine. Na stadionu Råsunda tada su kao navijači BiH bili i Smajlović i Tahirović. Zinedin je imao samo šest godina i teško je podnio poraz Zmajeva rezultatom 4:2. Šesnaest godina kasnije, u petak, 2. oktobra 2026. godine, njih dvojica više neće biti na tribinama. Na Bilinom polju u Zenici bit će na terenu, u dresu Bosne i Hercegovine, protiv države u kojoj su rođeni.
Njihova priča tako pravi puni krug – od dječaka koji su u Švedskoj navijali za zemlju svojih roditelja do reprezentativaca koji će pred domaćim navijačima braniti boje BiH upravo protiv Švedske. Za njih će to biti fudbalska utakmica, ali i trenutak u kojem se prepliću porodična historija, korijeni, odrastanje i ponos zbog dresa koji su oduvijek željeli nositi.