Kerim Alajbegović ovog ljeta napravio je transfer o kakvom sanjaju brojni mladi fudbaleri. Umjesto da nastavi graditi karijeru postepeno, nakon odlične sezone u Salzburgu prihvatio je poziv Juventusa, kluba koji i dalje nosi ogromnu težinu u evropskom fudbalu. Ipak, nakon sinoćnje utakmice protiv Celte u Vigu, u kojoj je Juventus slavio sa 2:1, sve je više razloga da se zapitamo je li Torino u ovom trenutku najbolje mjesto za razvoj jednog od najvećih talenata bh. fudbala.
Alajbegović je protiv Celte dobio priliku od prve minute, što je samo po sebi važan podatak. Spalletti mu je ukazao povjerenje u evropskoj utakmici na gostovanju, ali mladi ofanzivac nije uspio iskoristiti priliku na način na koji se očekivalo. Zamijenjen je u 64. minuti, a umjesto njega ušao je Randal Kolo Muani, koji je u sudijskoj nadoknadi postigao pobjednički pogodak za Juventus. Italijanski Sky Sport ocijenio je Alajbegovića sa 4,5, što dovoljno govori o utisku koji je ostavio na toj utakmici.
Naravno, bilo bi pogrešno već sada zaključiti da Alajbegović nije za Juventus. Jedna utakmica ne može izbrisati ono što je pokazao ranije, niti se od 19-godišnjaka može očekivati da odmah bude konstantan na najvišem nivou. Međutim, upravo se u ovakvim situacijama vidi koliko je teško mladom igraču pronaći kontinuitet u klubu u kojem se rezultat očekuje odmah, a strpljenje često traje kraće nego što je potrebno za razvoj talenta.
Juventus ima kvalitet, ali ima li dovoljno prostora za Kerima?
Alajbegović nije stigao u Torino bez ozbiljnih referenci. Prošlu sezonu proveo je u Salzburgu, gdje je na 44 nastupa u svim takmičenjima postigao 13 golova i upisao četiri asistencije. Juventus je s njim potpisao ugovor do ljeta 2031. godine, čime je jasno pokazao da ga vidi kao dugoročnu investiciju. Njegova prednost je i to što može igrati na obje krilne pozicije, a sposoban je djelovati i u ofanzivnijim ulogama iza napadača.
Problem, međutim, nije samo kvalitet koji Alajbegović posjeduje nego broj igrača s kojima se mora boriti za minute. Kenan Yildiz jedan je od najvažnijih ofanzivaca Juventusa i igrač čiji se povratak nakon povrede s posebnom pažnjom očekuje. Tu su Francisco Conceição, Nicolás González i Jeremie Boga, dok Randal Kolo Muani i Nick Woltemade također mogu utjecati na raspodjelu uloga u napadu. U zavisnosti od formacije i protivnika, konkurencija se dodatno mijenja.
Posebno je zanimljivo ono što je Spalletti izjavio nakon pobjede nad Celtom. Govoreći o mogućnosti da Alajbegović i Yildiz zajedno budu starteri, trener Juventusa poručio je da je to moguće, ali je dodao: „Samo jednog mogu usrećiti. Obojicu nikako.“ Ta izjava ne znači nužno da je Alajbegović osuđen na klupu, ali pokazuje da trener zasad ne vidi njih dvojicu kao igrače koji će redovno zajedno počinjati utakmice.
Upravo je to možda i najveći izazov za mladog reprezentativca BiH. Ako će se od njega očekivati da bude alternativa Yildizu, onda će za svaku minutu morati dokazivati da je u datom trenutku bolji izbor. Ako ga Spalletti vidi kao igrača koji može pokrivati više pozicija, to mu može otvoriti dodatna vrata, ali istovremeno postoji opasnost da nikada ne dobije kontinuitet na mjestu na kojem je najbolji. Za ofanzivca njegovog profila nije isto odigrati pet utakmica po 20 minuta i dobiti pet uzastopnih prilika od prve minute.
Veliki klub ili pogrešan trenutak?
S druge strane, ne treba zanemariti ni drugu stranu priče. Alajbegović ima priliku svakodnevno trenirati s vrhunskim fudbalerima, raditi s trenerom koji ima ogromno iskustvo i učiti u okruženju u kojem se svaki detalj analizira. To može ubrzati njegov razvoj, pod uslovom da dobije dovoljno prostora da greške pretvara u iskustvo. Juventus mu je već protiv Celte dao mjesto u početnoj postavi, što pokazuje da nije potpuno izvan Spallettijevih planova.
Ipak, dolazak u veliki klub ne mora automatski biti najbolji potez u svakoj fazi karijere. Ponekad je za mladog igrača bolje da bude nosilac igre u nešto manje zvučnom klubu nego da u velikom imenu čeka priliku. Alajbegović je u Salzburgu imao važnu ulogu, postizao golove i gradio samopouzdanje. U Juventusu sada mora dokazivati da zaslužuje mjesto u ekipi u kojoj konkurenti imaju mnogo više iskustva i u kojoj jedna slabija utakmica može promijeniti trenerove planove.
Zbog toga će naredni period biti važniji od same izmjene protiv Celte. Ako Alajbegović nastavi dobijati prilike u prvenstvu i Evropskoj ligi, onda njegov transfer može biti odličan potez čak i ako u prvoj sezoni ne bude standardan. Ali ako se njegove minute budu svodile na povremene ulaske s klupe, uz izostanak kontinuiteta, tada će se opravdano postaviti pitanje bi li za njegov razvoj bilo bolje da je ostao u klubu u kojem bi imao veću odgovornost.
Na kraju, možda je najpošteniji zaključak da Alajbegović još nije napravio pogrešan potez, ali da se tek treba pokazati je li napravio pravi potez u pravom trenutku. Juventus je klub koji mu može otvoriti vrata najveće scene, ali i sredina u kojoj se talent bez kontinuiteta teško pretvara u igrača koji pravi razliku. Spalletti je taj koji će odlučiti koliko će mu vjerovati, a Kerim mora pokazati da nije samo veliki potencijal nego fudbaler koji može odgovoriti na zahtjeve velikog kluba.
Za reprezentaciju BiH bilo bi najbolje da u Juventusu dobije priliku za razvoj, a ne da postane još jedan mladi talenat čiji se napredak mjeri minutama provedenim na klupi.