U zemlji u kojoj je fudbal više od igre, a reprezentativni dres više od običnog komada tkanine, svaka gesta nosi težinu.
Naročito kada dolazi od onih koji su, makar formalno, predstavljali boje jedne nacije. Zato nije čudo što je Balkan uzavreo nakon što je, tik pred prijateljsku utakmicu Zenita i Crvene zvezde, zabilježen kadar koji se neće lako zaboraviti – Rade Krunić, rođeni Fočak i nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine, pjeva himnu Srbije.
Na prvi pogled – ništa strašno, zar ne? Igrač Crvene zvezde, utakmica u Rusiji, sve djeluje kao uobičajeni protokol. Ali Balkan ne poznaje „obične protokole“. Ovdje se sve gleda kroz prizmu pripadnosti, pogotovo kada iza sebe imaš 34 nastupa za reprezentaciju zemlje u kojoj si ponikao, za koju si se borio i koju si – makar nominalno – predstavljao.
Zato, Rade, sram te bilo.
Sram te bilo što si, bez ijednog osvrta, pogazio sve ono što si predstavljao osam godina. Što si zaboravio ko ti je dao šansu da budeš “Zmaj”, da obučeš dres sa grbom zemlje čiji navijači su te dočekivali aplauzima. Možda se ti njih više ne sjećaš, ali oni se sjećaju tebe. I sad se, s pravom, osjećaju izdano.
Tvoje pjevanje himne druge države, države čiju reprezentaciju nikad nisi ni pogledao iz tunela, a kamoli zaigrao, nije običan trenutak zanosne lojalnosti klubu. To je politička poruka. Jasna. Namjerna. Glasna.
Nisi sam. U tom horu si imao i podršku Mirka Ivanića, koji se već ranije distancirao od crnogorskog dresa, uz savjet iz kluba da ne igra protiv Kosova. A pored vas, u kadar je upao i Nemanja Supić, bivši golman BiH, danas trener u Zvezdi, koji je takođe otvoreno ponizio simboliku bh. dresa.
Ali tvoj slučaj, Rade, boli najviše. Jer si bio viđen kao tiho srce tima. Nisi pravio skandale, nisi vrijeđao, nisi provocirao. I upravo zato je ovaj tvoj gest težak – jer dolazi neočekivano, bez objašnjenja, bez stida. Kao šamar onima koji su te do juče smatrali “našim”.
Da se razumijemo: niko ti ne brani da osjećaš pripadnost bilo kojoj naciji. Tvoje emocije su tvoje pravo. Ali kad javno pjevaš himnu druge države, a sve vrijeme nosiš pečat “bivši reprezentativac BiH”, onda to nije tvoja lična stvar. Onda je to pljuvanje po dresu koji si nosio. Po saigračima s kojima si dijelio svlačionicu. Po navijačima koji su ti vjerovali.
Znaš, dres reprezentacije se ne skida kao klupski. On se ne odbacuje kada više nisi u startnih 11. On ostaje zauvijek – ili bi bar tako trebalo da bude.
Nažalost, tvoj čin je pokazao da je i taj dres nekima samo prolazna stanica. I zbog toga, Rade – sram te bilo.
sop.ba/ E.R