Odlaskom Darija Šimića iz Dinama klub je ostao bez ključne sportske figure, barem na papiru. Šimić je bio zadužen za vođenje “sportskih pitanja” i često je predlagao igrače Upravi. Međutim, na posljednjoj skupštini kluba, Šimić je iznenada podnio ostavku, što je ostavilo Dinamo u nezavidnoj situaciji.

Kao privremeno rješenje, Sergej Jakirović je preuzeo uloge trenera i sportskog direktora, slično kao što su prije njega činili Ante Čačić, Željko Kopić i Damir Krznar. Međutim, ovo rješenje se nije pokazalo uspješnim. Dinamo je ubrzo shvatio da im je potreban iskusni sportski direktor i, u potrazi za takvim profilom, naišli su na nekoga na neobičnom mjestu – Rujevici.

Dinamo je nedavno kontaktirao Darka Raić-Sudara, sportskog direktora Rijeke, kako bi ga privukao u svoje redove. No, Raić-Sudar je ljubazno odbio ponudu i odlučio ostati u Rijeci. On je osobno razgovarao s predsjednicom Uprave Dinama, Vlatkom Peras, ali je istaknuo da je već dao riječ predsjedniku Damiru Miškoviću da će s njim pokušati ostvariti uspjeh s Rijekom.

Raić-Sudar i Mišković odigrali su ključnu ulogu u ljetnom prijelaznom roku Rijeke, postigavši značajne uspjehe. Uprkos znatno manjem budžetu u usporedbi s Dinamom, uspjeli su dovesti niz talentiranih igrača, uključujući Niku Jankovića, Franju Ivanovića, Marca Pašalića, Tonija Fruka i Marka Pjacu, bez plaćanja odšteta. Jedini igrač za kojeg su platili odštetu bio je Momo Yansane, koji je stigao iz Sheriffa za samo 100.000 eura.

Raić-Sudar bi u Dinamu imao na raspolaganju znatno veće financijske resurse, no odlučio se zahvaliti na ponudi, vjerojatno zbog trenutačno nestabilne situacije u klubu. Treba napomenuti da je Raić-Sudar svojim sportskim vještinama i sposobnostima dao značajan doprinos klubovima poput Rijeke i Istre u teškim trenucima. Unatoč neuspjelim pregovorima s Dinamom, njegova reputacija u hrvatskom nogometu ostaje iznimno pozitivna.