Piše: Menso Alićušić
Ja, bijaše turnir, ali ostaše dileme, dijagnoze i razno-razne rasprave.
Ne tvrdim da sam u pravu, ali sam mišljenja da je bolje učestvovati i pokazati se svijetu, nego za razliku od nekih koji kažu, da je bolje i ne učestvovati ako su igra i rezultati loši.
Možda su i ovi u pravu, jer u narodu je ostala izreka jednog našeg komšije, koji je jako volio igrati karte i domine:
“Ama da igram u g…no, ja ga volim dobiti”, odbrusio bi kad bi mu rekli što se toliko “zapali” kad igra.
Ono što znam sa sigurnošću da će naša reprezentacija na EP u Njemačkoj imati ogromnu podršku naših navijača, što se pokazalo i na ovom turniru.
Domaćini su se javno zahvalili “BH Fanatikosima”, na zadnjoj utakmici protiv Rumunije za odličan štimung i fer navijanje tokom cijele utakmice.
Iako omanja grupa, pokazalo se, ako je nešto organizovano i ima neku hijerarhiju, ono daje rezultate i upravo nam organizacija treba na svakom polju djelovanja. Na utakmici protiv Švicarske bilo je puno više naših navijača ali raštrkani na raznim stranama, nisu ni blizu imali efekat kao ova grupa “BH Fanatikosa”
Lično, meni turnir ostaje u lijepom sjećanju, mada se sa melanholijom sjećam istog turnira iz 2007 godine, kada smo ga i osvojili i ostali zapisani u njegovu pedesetogodišnju historiju.
Znam i tada, a i sada, da je najveća posjeta bila od sportskih aktivista iz našeg kluba FC Bosna ZH , što uvijek i nanova pokazuje njihovu važnost.
Drago mi je zbog mog Farisa, koji se kao sedmogodišnjak sjeća upravo onog pobjedničkog turnira, ali ostaće mu i ovaj u dugom sjećanju jer je bio u društvu svoga dede Salke, a bilo mu je jako drago i susresti se legendarnim Veležovcem Ibrom Rahimićem.
