Sportska zajednica Ljubuškog i RK Izviđač s velikom tugom i nevjericom primili su vijest o iznenadnoj smrti Miodraga Čoline “Čoleta”, istaknutog igrača, trenera i istinskog zaljubljenika u rukomet.
S velikom nevjericom i tugom sve nas je zadesila, tužna vijest, kako je naš dugogodišnji igrač, trener, rukometni zanesenjak i naš veliki fan, naš Miodrag Čolina „Čole“ iznenada preminuo u 63. godini života.
„Čole“, kako smo ga iz milja zvali, prvi put, za naš klub je registriran, 7. 12. 1979., skupa s Stanislavom Mucić, Hamom-„Samirom“ Konjhodžić, sestrama Lukenda, Snježanom i Draženom, Angelom Petrović-Boras, M. Pejčinović…
Pokojni „Čole“ za naš klub je nastupao od sezone 1979./1980. pa sve do 1986./1987. sezone, s izuzetkom u sezoni 1982./1983., kada je bio na odsluženju vojnog roka. Nakon rata pokojni „Čole“ je sudjelovao u obnavljanju rada našeg i svog Izviđača te je u njemu nastavio svoju igračku karijeru sve do 1998./1999. S klubom je osvojio pregršt titula prvaka i pobjednika KUP-a HB, KUP BiH te je za Izviđač igrao u prvim povijesnim međunarodnim utakmicama protiv momčadi RK Lovćen s Cetinja u Europskom City CUP-u.
Prestankom igranja „Čole“ nije napustio klub već se aktivno uključio u njegov rad, doprinoseći radu i napretku kluba kao trener. Kao trener, s velikim rukometnim iskustvom i ljudskim kvalitetama, uključio se u početku rad Škole rukometa, a kasnije i u rad Rukometnoj akademiji Izviđač. Svoje veliko rukometno iskustvo i znanje prenio je na mnoge naše rukometaše te im pomogao u razvoju i ostvarenju rukometnih karijera.
Osim u radu muškog kluba „Čole“ je, kao trener, vodio i prvu ekipu ŽRK Ljubuški u sezoni 2011./2012. i 2012./2013., s kojom je ostvario zapažene rezultate.
Svoju rukometnu ljubav prenio je i na svog sina Tonija, koji je s našom muškom ekipom, u 4 sezone, osvojio 3 titule prvaka BiH i titulu pobjednika KUP-a BiH. Uspjehe koje je ostvario Toni doprinijeli su geni i ljubav prema rukometu njegova oca.
Iako vlada velika tuga što te nema više s nama, ali utjeha je što će tvoj Toni nastaviti tvojim putom. Gledajući Tonija, „Malog Čolu“, sjećati ćemo se i našeg starog „Čole“.
„Čole“ hvala Ti za neizmjeran doprinos koji si dao u radu i uspjehu našeg i Tvoga Izviđača. Hvala Ti za ljubav, koju si gajio sve ovo vrijeme prema rukometu, svom Izviđaču i prema svom Ljubuškome.
Velika je tuga što te nećemo više viđati u našoj dvorani, ali nas tješi da ćemo evocirajući uspjehe našeg Izviđača, evocirati uspomene i na Tebe, a i Tvoj Toni podsjećati će nas na Tebe.
Neka Ti je velika hvala i slava naš „Čole“!
Počivao u miru Božjem!
RK Izviđač
