Novak Đoković dao je veliki intervju za argentinski La Nacion, a tokom intervjua se dotakao među mnogobrojnim temama svoje rodne zemlje, ali i država u okruženju.
– Srbija je veoma stara nacija. Prvo moramo to da razjasnimo, jer imamo veoma bogatu historiju i tradiciju. Ali u novijoj historiji, posljednjih sto godina – Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat i posebno sada, u zadnjih 30 godina – mnogo smo propatili, ne samo mi, nego i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Nažalost, ta država koja je nekada bila jedinstvena država Jugoslavija, raskomadana je 90-ih, a ja sam rođen 1987. kao Messi, tako da se ne sjećam dobro kakva je ta država, jer sam bio jako mlad. Sjećam se drugog dijela 90-ih i da je naša zemlja bila pod sankcijama i embargom, što znači da nismo mogli ništa ni izvoziti ni uvoziti – kazao je Đoković za La Nacion i nastavio:
– Sjećam se da sam stajao u redu sa svojim djedom u pet ujutru po hljeb da prehranim cijelu našu porodicu… Djed, tetka, ujak, moji rođaci, moja braća, moji roditelji i ja. Živjeli smo svi zajedno u malom stanu jer nismo imali drugu mogućnost i to su stvari koje su postale sastavni dio mog karaktera, onoga što sam danas kao osoba. To ocjenjujem pozitivno, jer mi je to ojačalo volju da uspijem, da uradim nešto sa svojim životom i imao sam nevjerovatnu podršku roditelja, koji su uložili svaki euro koji su imali. Odrastanje u tom kontekstu je bilo teško, prolazili smo kroz nedaće i ja sam bio mali dečak koji je izabrao da se bavi sportom koji je za bogate, skup sport za našu situaciju, jer Srbija nije bogata zemlja – istakao je Đoković.
Najbolji teniser svih vremena je otkrio da ga tužnim čini kada vidi djecu kako pate kao i mnogobrojne ratove koji se vode širom svijeta te da želi stvoriti bolje društvo za svu djecu svijeta.
– Šta me čini krhkim? Više nego što iko može zamisliti. Djeca. Moja djeca, ali i druga djeca. Uvijek sam bio uzbuđen zbog djece, ali kada sam postao otac, to je potpuno drugačije. Kada vidim djecu kako pate, srce mi se slama, kao da sam pao u depresiju. Zato što su oni najčistija bića na planeti i zaslužuju najbolje, zaslužuju budućnost. A kad vidim ove ratove i sve što se dešava. Ja sam proživio rat, moj grad je bombardovan danonoćno dva i po mjeseca. Vidio sam mrtve ljude. A sada kada vidim ratove u drugim dijelovima svijeta, ne razumijem. Mislim da znam zašto se to dešava, nažalost, politička pitanja i sve to, ali me rastužuje jer ako ne ostavimo bolji svijet za djecu narednih generacija, to znači da nismo uradili dobro neke stvari. Stoga je jedan od najvažnijih razloga zašto radimo sa djecom u našoj fondaciji taj što želimo da stvorimo bolje društvo, da imamo bolje obrazovanje. A globalna nepravda čini da se osjećam vrlo ranjivo, posebno prema djeci ili prirodi – poručio je srbijanski teniser koga je tenis izvukao iz problema u Srbiji.
– Tenis mi je dao priliku da imam bolji život i da se izvučem iz problema koje smo imali u Srbiji, posebno kasnih devedesetih, pomenuo sam bombardovanja dva i po mjeseca, danju i noću. Da li ste znali da je Beograd grad u Evropi koji je najviše puta rušen i obnavljan? Ovaj grad ima nevjerovatnu otpornost i duh. Pronalazim taj duh u sebi. Teškoće kroz koje smo prolazili moja porodica, moj narod i ja su nevjerovatne. I ponavljam jer znam da se ono što govorim čuje i u Hrvatskoj, u Bosni, u drugim zemljama, u Makedoniji, Sloveniji, Crnoj Gori itd. I uvijek ih pominjem jer su i oni stradali u novijoj historiji i u ratovima, čak više nego Srbija. Tako da razumijem bol i teškoće. Nažalost, rane rata su otvorene i još uvijek postoji tenzija, ali kroz sport se otvara prostor da se ljudi približe, da imaju više razumijevanja i spremnije da oproste. To je poruka koju uvijek pokušavam prenijeti. Ta iskustva iz devedesetih uvijek su sa mnom, ne nestaju, ali idem dalje. Ne mrzim nikoga zbog onoga što se desilo i nikada neću zaboraviti, ali sam umio da oprostim i da se radujem – dodao je Đoković.
