Prije 12 godina je bio kalesijski Messi, najveći bosanskohercegovački talent. Tada je oduševio skaute berlinske Herte i došao u Njemačku. Predviđali veliku karijeru, ali su ga povrede primorale da je prerano završi.
Dječak iz sjeveroistočne Bosne plijenio je potezima poput slavnog Argentinca u ranim godinama karijere. Lopta mu se lijepila za nogu, a za vještine Miralema Ramića, daleko se čulo. Njegov trener Sulejman Sinanović je očinski brinuo o razvoju dragulja o kome je brujao region.
Njegovo ime našlo se u notesima skauta evropskih klubova, da bi na kraju završio u berlinskoj Herti. Njemački klub je ponudio preseljenje porodici, a Miralemu uvjete za igrački napredak. Brzo je postao zvijezda.
– Dolazak u Herthu za mene je značio jedan novi početak, životni i sportski. Bio sam dijete, morao sam što prije naučiti jezik, krenuti u školu. U klubu su bili dobri prema meni, razvijao sam se dobro. Zaista sam uživao u Berlinu, igrajući za Herthu – priča Ramić za portal Sportske.ba.
Počeo je igrati za reprezentaciju BiH, a i njemački savez ga je pozvao na nekoliko okupljanja. Smješila mu se velika karijera.
-Igrao sam u omladinskoj Ligi prvaka u Herthu i nakon dobrih utakmica, povremeno sam počo trenirati sa prvom ekipom. Tada je u Herthi bio naš Vedad Ibišević, koji mi je puno pomogao. On je veliki igrač i još veći čovjek. Uživao sam družeći se s njim, jer sam mogao puno naučiti o fudbalu – ističe Miralem.
Iznenadna povreda dan prije polaska na pripreme prvog tima Herthe u Španiji, srušila je njegove snove o velikoj karijeri.
– Osjetio sam bol u zadnjoj loži. Trebalo je brzo reagovati. Nisam otputovao sa ekipom, već sam ostao da se liječim u Berlinu. Situacija se iskomplikovala, morao sam na operaciju, pa na drugu, treću i tako osam puta. Od moje karijere nije bilo ništa. Morao sam prestati igrato fudbal. Osjećao sam se jako loše, bio sam tužan, potonuo sam u depresiju – sjeća se Ramić najtežih trenutaka u svom životu.
Postojala je mogućnost da, kada se oporavi, dođe u nizozemski Heerenveen i naslijedo Arijena Robbena, ali je sve propalo.
Ostao je da živi u Berlinu. Sa braćom vodi porodični biznis, a nogomet ne smije igrati čak ni rekrativno.
– Kad vidim neke svoje saigrače da su igraji na velikoj sceni, u Bundesligi, pomislim da sam tu mogao biti i ja. Nažalost, dragi Bog je htio drugačije i ja sam mu zahvalan na svemu. Žao mi je što nisam odigrao više utakmica za reprezentaciju BiH. Kad gledam Zmajeve, osjetim neopisivu sreću. Posebno sam ponosan na svog prijatelja i bivšeg saigrača Jusufa Gazibegovića. Juka će zaigrati u velikom klubu – s ponosom priča 24-godišnji bivši fudbaler.
Miralemov primjer pokazuje da ni talent, bolji uvjeti i kvalitetnija sredina, nisu garant uspjeha. Povrede su uništile karijeru mladog igrača, koji je po svim parametrima trebao postati fudbaler svjetske klase.