Piše: Senad Kreso

Gledao sam po prvi put u ovim kvalifikacijama našu U-21 reprezentaciju. Teško je ocijeniti trenutni kvalitet ove mlade reprezentacije; osim nečeg što je bilo prisutno čitav meč, a zove se borbenost.

Kada se sve sabere i oduzme imali smo čitav meč jednu uspješnu kontru (postigli smo gol), te 3-4 pokušaja brzog napada i dva ugrožavanja protivničkog gola, ali nedovoljno uspješno.

Cijelu utakmicu smo se branili, što i nije neko čudo, kada se igra protiv reprezentacije Francuske. U jednom dijelu prvog poluvremena posjed lopte je bio “oko” 90:10 u korist Francuza. Malo previše, ali ni to nije neko čudo.

Primamo gol, maltene u zadnjim sekundama meča. Da li smo mogli održati 1:1? Mogli smo, ali za to treba malo više iskustva, znanja, klupe i igrača…

E, sada, poslije meča, koji smo izgubili, svi čestitaju našim momcima na hrabroj igri i borbenosti. Naravno, momke treba podržati, ali i na dvije prethodne utakmice sa Austrijom i Slovenijom smo se “borili” pa izgubili.

Borbenost i zalaganje na terenu treba da bude normalna karakterna crta svakog tima, a ne nešto čemu se stalno divimo poslije poraza.

U-21 nacionalni tim je bitan. Zašto? Prije svega oni su budućnost A tima. Ima tu kvaliteta. Npr. strijelac gola na ovoj utakmici, mladi napadač Amir Bristrić, koji je, poslije njemu upućenog idealnog napadačkog pasa primio loptu, bježao protivničkom igraču i pod pritiskom postigao gol.

Po meni on zaslužuje da bude odmah na raspolaganju A timu, pogotovo kada igramo protiv jačih selekcija. Mi sada u A timu nemamo igrača u napadu da je tako brz i spreman za kontru.

Naslovi portala “kažu” da nam je sreća u ovome meču okrenula leđa. Mislim da nije baš tako, jer sreća na utakmici je zbir znanja, iskustva, umješnosti, borbenosti , hrabrosti, upornosti….