Evropsko prvenstvo u nogometu, umjesto da bude proslava sportskog duha i međunarodnog zajedništva, često postaje poprište za nacionalističke ispade i političke provokacije, posebno kada su u pitanju reprezentacije s Balkana. Mediji na njemačkom jeziku često ističu kontroverze i sukobe vezane za Srbiju, Albaniju i Hrvatsku, umjesto da se fokusiraju na njihove fudbalske performanse.
Listovi poput “Zidojče cajtung” ističu kako se generalni sekretar Nogometnog saveza Srbije, Jovan Šurbatović, žalio na antisrpske povike sa tribina tokom utakmice Albanije i Hrvatske. Ovi incidenti, poput uzvika “ubij Srbina”, nisu rijetkost na stadionima, a UEFA je prisiljena voditi istragu i izricati kazne.
Napetosti su prisutne i između navijača i reprezentacija. Srpski navijači su palili baklje u Minhenu, isticali zastave sa spornim porukama o Kosovu, te uzvikivali podršku ratnom zločincu Ratku Mladiću. Slični incidenti su zabilježeni i u susretima Hrvatske i Albanije, uključujući vrijeđanje protivnika i politički motivirane poruke.
Ovi događaji ilustriraju duboke nacionalističke tenzije koje su još uvijek prisutne u regiji bivše Jugoslavije, iako su ratovi devedesetih prošlog vijeka završeni. Nacionalističke politike i manipulacije prošlim sukobima i dalje podstiču mržnju i netrpeljivost među komšijama.
Nogometni stadioni, umjesto da budu mjesta sportskog nadmetanja, često postaju platforme za ispoljavanje nacionalizma i provokacija. Čini se da je proces evropskih integracija zamro u ovom regionu, što je otvorilo prostor za povratak nacionalizma u društvo i sport.
Kako bi se ova situacija promijenila, potrebno je raditi na smanjenju nacionalističkih tenzija i jačanju međuetničkog povjerenja i saradnje. Nogomet bi trebao biti sredstvo za zbližavanje, a ne razdvajanje, kako bi se stvorila atmosfera u kojoj se cijene različitosti i poštuje sportski duh.
