Velež još od odlaska Feđe Dudića ima problema u izboru trenera prvog tima. Sa Rođenima je Dudić ostvario fenomenalne rezultate, izborio Evropu, osvojio Kup i ostalo je za historiju zapisano da je Velež eliminisao u Evropi slavni grčki AEK.
Nakon manjih lutanja stigao je Dean Klafurić, trener sa zavidnim pedigreom iz Hrvatske. Radio je dosta konkretno. Ono što “baca mrlju”, jeste neočekivani odlazak minut do 12, odnosno prije prozivke za novu sezonu. Rijetko ko ima primjedbe u Mostaru na rad hrvatskog trenera Klafurića.
I sad ono najgore po Velež, jeste, kampanja za novog trenera između Klafurića i nesretnog Damira Čanadije. Velež je pregovarao sa respektabilnim imenima. Menadžeri i skauti su se utrkivali da pošalju kandidate sa bogatim “sivijem”, ali je izbor pao na čovjeka koji je također svoj životopis oplemenio da bi mogao konkurisati za klubove lige petice. Naravno, sva ta priča pala je u vodu nakon evropske avanture i sramne eliminacije od predstavnka Andore. Premda se to činilo kao ružan san, nažalost prva utakmica nove sezone i poraz od Željezničara otkrio je sve slabosti unutar tima, svlačionice i oko kluba. Iako Velež ima možda i najjaču Upravu na Admirom Rahimićem, Senadom Keveljom i saradnicima, tim nikada nije izgledao lošije. Pogotovo kada se svojom voljom ili ne Čanadi odrekao do jučer standardnih igrača (Haskića, Pršeša, Suljića). Poraz kao poraz nije problematičan, ali jeste bezidejna i bezglava igra Rođenih, koja naslućuje još gora izdanja u sezoni pod vodstvom aktuelnog stručnog štaba. Dobra stvar u svemu tome jeste brza reakcija Uprave da se “nagodi” sa Čanadijem i poželi mu sreću u daljnoj karijeri.
Kao prije mjesec, ponovo je krenulo licitiranje za novog trenera. Uglavnom se spominju treneri iz Hrvatske, dobar dio iz Srbije i drugih “egzotičnih” zemalja. Malo ko razmišlja da Velež u svom dvorištu, u krugu svoje porodice ima imena koja koliko toliko garantiraju povratak povjerenja, podršku publike i sve što ide uz to. Prvo ime je Džemal Hadžiabdić, provjereni fudbalski stručnjak, koji je ostvario vrhunske rezultate vodeći katarske klubove i reprezentaciju. Proglašen je jednim od najboljih trenera u historiji koji je radio u ovoj zemlji. Premda je popularni “Čorba” u fudbalskoj mirovini, sigurno bi pomogao Veležu, kako je na razne načine pomagao i ranije.
Drugi čovjek, odnosno možda najbolje rješenje, ukoliko Hadžija nije spreman vratiti se na užarenu klupu, jeste Sanjin Pintul. Za one kojima je Velež u srcu, znaju da se radi o Veležovom i mostarskom djetetu, koji je prošao sve klupske selekcije. Kao igrač učio je od Salema Halilhodžića, Franje Džidića, Džemala Hadžiabdića, Zeke Selimotića i mnogih drugih vrsnih mostarskih trenera. Pintul je igrao za A reprezentaciju u prvim kvalifikacijama. Jedini je bh. nogometaš koji je igrao u Brazilu. Karijeru je gradio još u Turskoj i Švicarskoj. Posjeduje profi licencu i već nekolko godina radi, istina ne u ligama petice, ali trenerski posao na zapadu.
Pintul je spreman staviti se u službu Veleža. Ima znanja, želje i izazova da pokaže svoj trenerksi kvalitet i naravno da pokaže da domaći treneri znaju, vrijede i mogu dati više od stranaca koji su u tranzitu i koji uglavnom izuzev pojedinaca ostave iza sebe potop. Uprava Rođenih je na velikoj kušnji, da li će ponoviti greške iz prošlosti ili će jednostavno dovesti Mostarca za duži period, dati mu odriješene ruke da stvara ekipu za Evropu ako ne ove, onda narednih godina. Ono što je porazno jeste da je nikad manje domaće djece u prvom timu. Pintul najbolje poznaje kako se nekad radilo i koliko su Veležova djeca značila za klub i uglavnom su svi manje više igrali za reprzeentativne selekcije bivše zemlje.
