Razgovarao: Mimo Šahinpašić
Hoćemo li lopte, igramo li na male, hoćete raja protiv raje? Ovo su samo neki od asocijativnih poziva kod djece kada se želi igrati fudbal. Treba samo malo prostora, bilo na travi, asvaltu, u parku, iza zgrade, na parkingu, nije važno gdje. Važno je da se igra fudbala ili lopte. I mali je, veoma mali broj dječaka koji nisu imali ovakva iskustva u djetinjstvu, prenosi Smartinfo.ba.
Golovi, ma to je bilo najmanji problem. Stative su bile postavljane ili pravljene u vrlo kratkom roku. Obično se, kao što napisah, igralo “na male” što je podrazumijevalo da imate obilježena dva gola i loptu, a volje i želje na pretek. Golovi su pravljeni na veoma jednostavne načine. Potrebna su četiri kamena i postavljanje istih kao stative. Nekad su i dijelovi garderobe bili golovi, a nekad i školske torbe. Ne jednom se dešavalo da se nakon školskih obaveza, umjesto kući odmah ide “igrati lopte.” Posebnu draž su imale utakmice “ raja protiv raje” kada se sastanu oni iz jedne zgrade kontra onih iz druge, ili razred protiv razreda. Onda se prije starta utakmice raspravlja ko je ko na terenu i gdje će igrati na kojoj poziciji.
Golmani su bili oni koji su najmanje zainteresovani za fudbal ili malo punije građe i oni koji su namanje voljeli trčati. Eh, onda idu biranja imena najpopularnijih fudbalera i tu obično dođe i do malo koškanja i ljutnje, jer svi žele biti Pele, Krojf, Maradona, Basten, Gulit…
Sjećam se da sam imao najmanje problema oko izbora imena. Imao sam dužu kosu i prozvaše me Mario Kempes fudbaler Argentine prvaka svijeta 1978 godine. Bilo je neko nepisano pravilo da se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, kod male raje, a to je da su ekipe nikada, ili bar veoma rijetko bili” Željo” ili “Sarajevo”. To je pravilo koje se upražnjavalo iz prostog razloga što oni koji navijaju za” Željezničar” niti pod razno neće igrati za ”Sarajevo” i obratno.
Mnogi od tih dječaka ostvarili su svoje maladalačke snove i postali fudbaleri. Veliki je broj onih koji su napravili veoma respektabilne karijere. Jedan od takvih je svoje prve korake napravio na tim sarajevskim igranjima lopte i došao do poštovanja vrijedne karijere. On je kao dijete u ratnom vihoru maštaoo da će nekada sa terena u naselju Buća potok, stići do svjetske slave. Slijedi bajka osvajanje titula prvaka Njemačke, Engleske, Kupa Italije, kapitena selekcije svoje zemlje. Igra i danas u 37. godini života a prvi je strijelac lige u Turskoj.
Edin Džeko – najbolji među najboljima
Obzirom na godine, logikom ide pitanje do kada misli igrati. Edin Džeko jednostavno ne želi mnogo razgovarati na tu temu, jer smatra da još uvijek nije vrijeme za oprostiti se od fudbala.
“Zaista ne mogu i ne želim govoriti o nekom kraju. Igrat ću sve dok osjetim da se mogu nositi sa izazovima na najvećem nivou, a do kad će to biti, ne znam”.
Cijeli intervju čitajte na Smartinfo.ba
