Piše: Miralem Demirović

Često naglasim da uvijek moram imati nešto ili nekoga ko će me inspirisati da se latim pisanja. Ovaj put je to sasvim slučajno pogledani intervju upriličen sa Misimovićem na jednoj ovdašnjoj tv kući. Dovoljan razlog da napišem priču o čovjeku koji me je davno “kupio”svojom skromnošću, karakterom i rijetko viđenim igračkim umijećem. Ne krijem, uz fudbalskog maga kakav je bio Safet Sušić, moj ali i ljubimac moje porodice je Zvjezdan Misimović. Umalo da zaboravim, i moja kćerka je indirektni “krivac”za nastanak ove priče. Kako? Kaže da je uočila da mi par zadnje publikovanih tekstova i nemaju baš nešto puno lajkova i komentara. Malo joj neobično iako je svjesna da nisam sklon senzacionalizmu, omalovažavanju i blaćenju nikoga i ničega. Jasno mi je da su tekstovi sa pomenutom tematikom u trendu, ali ja ostajem dosljedan svojim principima. Nadam se da će priča o jednom od velikana našeg fudbala popraviti taj rejting čitanosti. A pisati o svom ljubimcu je uvijek problematično. Htio ili ne, iskra subjektivnosti je uvijek prisutna.

Šta reći o Misimoviću a da većina koji čitaju ove retke nije upoznata sa istim. Ipak, vrijedi istaći da je aktuelni tehnički direktor naše državne selekcije rođen 5. juna 1982. godine u Minhenu gdje je započeo svoj impresivan fudbalski put. Od 1997.do 2004.godine je prošao sve selekcije bavarskog giganta kakav je FC Bayern. Raskošan talent i ogroman potencijal iskazuje od 2000.do 2004.godine kroz 102 nastupa i postignuta 44 gola igrajući za drugi tim Bayerna. Za Misimovića je to bila ulaznica za seniorski pogon, ali koloplet raznih okolnosti je učinio da upiše, za njegove mogućnosti, skromnih 5 nastupa. Želja za kontinuitetom u igri ga odvodi u VfL Bochum gdje provodi tri sezone i daje veliki doprinos u povratku kluba u najelitniji rang, Bundesligu Njemačke. Potom se redom nižu klubovi za koje nastupa i to 1.FC Nurberg, VfL Wolfsburg, turski velikan Galatasaraj, Dinamo Moskva te kineski GZ Renhe gdje završava igračku koncem 2016.godine. Od mnogih trofeja i priznanja, ovaj put ću izdvojiti nastupe za Wolfsburg gdje je sa Edinom Džekom i Grafiteom činio, kako se tada govorilo, pakleni trio koji je najzaslužniji za osvajanje šampionske titule i nastupe u Ligi prvaka. Zvjezdan je godinama važio za najboljeg asistenta Bundeslige.

I nama se posrećilo da zahvaljujući pogrešnoj procjeni struke naših komšija iz tadašnje SRJ, dobijemo izbrušenog fudbalskog dijamanta za narednu deceniju. Činjenica da su roditelji Misimovića porijeklom iz Bosanske Gradiške, omogućila je nesmetanu promjenu sportskog državljanstva a svoj udio u vidu preporuke je,kažu, dao još jedan naš as iz Bayerna Hasan Braco Salihamidžić.

Reprezentativna karijera Misimovića je počela debitantskim nastupom 18.februara 2004.godine protiv selekcije Makedonije. Do završetka SP u Brazilu 2014.godine a kada je najavio svoj rastanak od reprezentativnog dresa sa brojem 10, Zvjezdan je upisao zavidnih 85 nastupa uz postignutih 25 golova.

Od nacionalne selekcije se oprostio zajedno sa Vedadom Ibiševićem i Emirom Spahićem na prijateljskoj utakmici protiv Crne Gore odigranoj 28.maja 2018.godine na stadionu Bilino Polje. Skromno i dostojanstveno. A šta je to odlikovalo i učinilo posebnim Zvjezdana Misimovića kao igrača? Samo ću izreći nekoliko stvari a to su maestralno tačni pasovi, za golmane nepredvidivi slobodni udarci i filigranski precizne asistencije.
Za razliku od nas, ne svih naravno, Nijemci izuzetno cijene ljudske i fudbalske kvalitete kao i doprinos koji je popularni Miske dao. Tamo uživa status legende a njegova klasa je neprolazna. A mi…Jednostavno, ne znamo u dovoljnoj mjeri cijeniti i uvažavati fudbalske majstore koje smo imali i imamo. Nesporno, Misimović je jedan od njih, istinski velikan našeg fudbala a i šire.

Naglasio sam da je ovo moja priča o Zvjezdanu Misimoviću, ali znajući da je i tehnički direktor naše nacionalne selekcije uzeću za pravo da kažem i koju riječ pred presudne utakmice baraža za EP a preostala su samo 4 dana. Nemam namjeru da se oglašavam dok se pomenute utakmice ne okončaju ali smatram potrebnim naglasiti da će dva reprezentativna saigrača Misimovića biti akteri utakmice na Bilinom polju a to su naš kapiten Edin Džeko i Miralem Pjanić. I još jedna simbolična pikanterija. Naime, sa 19 godina a nastupajući na juniorskom EP u Finskoj za SRJ, Misimović je postigao pobjedonosni gol protiv Ukrajine. Bilo bi sjajno da to u četvrtak urade Džeko ili Pjanić. A nemamo ništa protiv da to učini bilo koji naš igrač koji se nađe na terenu stadiona u Zenici.

Od sutra je važno obezbijediti optimalan mir za pozvane igrače, stručni štab i sve operativce Saveza zadužene za organizaciju utakmice sa Ukrajinom. Svi koji smo trebali pružiti medijsku podršku, za sada okončavamo svoju misiju. A davali smo je svako na svoj način. Meni je preostalo da samo izreknem riječi iza kojih sigurno stoji ogromna većina nas. Znamo da možete i hoćete, uz vas smo i srcem i dušom. SRETNO ZMAJEVI!

Sportske.ba