Piše: Miralem Demirović.
Riječi iz naslova je izgovorio trener svih trenera, legendarni Travničanin, pokojni Miroslav Ćiro Blažević. Neka je vječni pokoj njegovoj plemenitoj duši.
Bilo je to već davne 2008. godine, pred utakmicu koja se odigrala na stadionu Bilino Polje u sklopu kvalifikacija za SP u Južnoafričkoj Republici. Blažević je bio selektor našeg nacionalnog tima a protivnik je bila selekcija Estonije. Kvalitet i rejting iste, uz dužno poštovanje, veoma kompleksan za pripremu utakmice u kojoj slovite za apsolutnog favorita. U datom trenutku, bolje i učinkovitije motivacije od gore pomenutih riječi nije moglo biti. I šta se desilo. Igrači su premašili traženih pet te postigli sedam golova. A velikoj većini nas dragi nam Ćiro, još jednom je potvrdio da nije badava bio trenerski mag. U običnom, svakodnevnom životu je izgovarao riječi i poštapalice koje su nas znale nasmijati i relaksirati, a igračima koje je trenirao na klupskom i reprezentativnom nivou uliti neophodni optimizam, samopouzdanje i maksimalnu motivaciju.
Nekome mogu biti sporne prve četri riječi iz naslova ali prostom analizom nije teško zaključiti da iste nisu uvredljive niti su upućene u smislu prijetnje. Izgovorene su u futuru i ne spominju ime niti adresu onoga kome su upućene.
U utorak smo dočekali i objavu spiska igrača pozvanih za baraž. Optimizam kojim zrači selektor Milošević zasigurno nije samo njegov. Itekako je uloženo puno truda u ličnom obilasku nekolicine igrača iz odabranog rostera, a sa svima su obavljeni razgovori u cilju stvaranja kristalno jasne slike. Po riječima selektora a na osnovu skoro petomjesečne analize i detaljne procjene mogućnosti svakog reprezentativca ponaosob, u ovom trenutku su odabrani najbolji te je besmisleno sumnjati u navedeno. Očito je sve urađeno da se postigne prijeko potrebna sinergija između stručnog štaba, igrača i Saveza. Lijepo je čuti od selektora da su momci fenomenalni. A izgovoriti i da će se mnogi zaprepastiti onim što će vidjeti na terenu stadiona u Zenici, naravno u pozitivnom smislu, može ozbiljan i samouvjeren čovjek.
Moj dojam je da je Milošević i jedno i drugo. Svi mi, a velika većina smo takvi, samo možemo pozdraviti stvoreno ozračje i biti mu puna podrška. U svakom pogledu. I jesmo, siguran sam u to. A interakcija između nas “običnih” navijača i iznimno organizovanih skupina kakvi su “BH Fanatikosi”sa drugim pridruženim grupama je nesporna i itekako vidljiva. Tu će svakako biti djevojke i momci iz vjerovatno najpatriotskijeg dijela naše zemlje a to je, bez sumnje, Bosanska Krajina. Respekt za “Ljute Krajišnike”i molba da mi oproste što ih nisam pominjao u prethodnim tekstovima. Nenamjerno, vjerujte.
Ostalo je još 14 dana do polufinala baraža, a samo jedinstveni i zajedno možemo do toliko željenog cilja. I hoćemo. Kako selektor reče, narod u Bosni i Hercegovini je to zaslužio. Samo ću, u jednom dijelu, korigovati riječi legendarnog Miroslava Ćire Blaževića. ” Jebat ćemo im majku, daćemo im tri komada!”A skromni kakvi zapravo jesmo, ovaj put ćemo se zadovoljiti pobjedom minimalnim rezultatom.
