Luka Modrić i Brahim Diaz pobili su Ancelottijevu teoriju o podjeli igrača na one koji trče i one koji prave razliku, demonstrirajući da su istovremeno sposobni raditi oboje. Njihov doprinos bio je ključan u pobjedi Real Madrida nad Atleticom 2:1 u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka.

Ancelotti je prije utakmice izjavio kako ne postoji sredina – ili trčiš ili praviš razliku, ali Modrić i Brahim su dokazali suprotno. Njihova igra bila je kombinacija neumornog truda i briljantne kreacije, što je donijelo preokret u dinamici meča. Modrićev ulazak u 60. minuti potpuno je promijenio ritam igre Real Madrida. Prije njegovog ulaska, ekipa je djelovala neorganizirano, bez jasnog pravca, ali s njim na terenu, sve se posložilo.

Njegova preciznost bila je fascinantna – 50 dodavanja, 50 uspješnih. Nijedna lopta nije bila bačena u vjetar, sve su imale svoju svrhu i donijele korist ekipi. Modrićeva smirenost i pregled igre omogućili su Realu da povrati kontrolu nad utakmicom i krene prema pobjedi. Njegova sposobnost da povezuje redove momčadi učinila je da Atletico postane gotovo neprimjetan u drugom poluvremenu.

Kad je ušao u igru, kapetansku traku odmah mu je predao Valverde, što je bio simbol povjerenja i poštovanja suigrača. Modrić nije samo povezao igru, već je donio i dodatnu opasnost prema protivničkom golu. U sudačkoj nadoknadi imao je priliku zabiti gol, ali njegov udarac s ruba šesnaesterca završio je po sredini gola.

Da je lopta završila u mreži, Santiago Bernabéu bi eksplodirao od oduševljenja, jer je Modrić još jednom pokazao da u njemu još uvijek ima magije. Njegova partija bila je lekcija iz kreacije, organizacije i kontrole igre, što su navijači i stručnjaci itekako primijetili.

Svojom igrom poslao je jasnu poruku Ancelottiju – zaslužuje mjesto u početnoj postavi, pogotovo u ovako velikim utakmicama.

U prvih 60 minuta utakmice Real je izgledao izgubljeno, kao da nema jasnu ideju kako probiti obranu Atletica. Nakon Modrićevog ulaska, sve se promijenilo – lopta je brže kružila, igrači su bolje pronalazili međusobne linije dodavanja, a pritisak na protivničku obranu postajao je sve jači.

Njegova sposobnost da igra pod pritiskom i uvijek donosi najbolje odluke bila je ključna u preokretu utakmice. Nije prvi put da Modrić preuzima odgovornost u velikim utakmicama i pokazuje zašto ga smatraju jednim od najboljih veznih igrača u povijesti.

Iako ima 39 godina, njegova fizička pripremljenost i inteligencija na terenu omogućuju mu da i dalje igra na najvišoj razini.

Ancelotti će nakon ove utakmice teško opravdati odluku da ga ostavi na klupi u nekom od narednih ključnih dvoboja. Osim Modrića, i Brahim Diaz zaslužuje posebne pohvale jer je pokazao da može biti igrač koji donosi prevagu u velikim utakmicama.

Njih dvojica su dokazala da predanost i talent mogu ići ruku pod ruku, pruživši partiju koja će se dugo pamtiti među navijačima Reala.