Nikada nisam bio u prilici da već publikovani tekst “zasluži”svoj nastavak te da se na taj način zaokruži priča kroz prezentaciju drugog teksta. A upravo se pomenuto događa “zahvaljujući”uratku objavljenom 13. februara tekuće godine.

U “moru”ružnih i depresivnih događaja a koji su postali naša svakodnevnica, ipak se sporadično dogode stvari koje zavređuju da se javno pomenu. A ova priča bi zaintrigirala i Roberta Riplija koji je “otac” većini nas poznatih stripova pod nazivom ” Vjerovali ili ne”. Da ne dužim, pokušaću parafrazirati zbivanja nakon objave teksta gore pomenutog datuma. Čitatelji pročitaju, te ako im se učini zanimljivim, napišu i komentar. Kao autor, nikada ne čitam komentare na svoje tekstove, ali znajući šta me je inspirisalo da napišem isti, odlučim da napravim presedan i upravo kroz komentare pokušam saznati ko je i odakle mladić sa skrinšotovane fotografije.

Kao očigledno loš poznavalac modernih tehnologija, ubijeđen da će napisanu poruku pročitati isključivo osoba koja je prva postavila komentar, ispadoh naivan i ne dobih odgovor na svoju uljudnu i pristojnu poruku. Shvativši da to nije način, nalazim fejsbuk profil mog imenjaka Hasanovića te uz niz komičnih peripetija, od istog dobijam kontakt. Zahvalim se i zovem proslijeđeni mi broj. Bez odgovora, kasnije ću saznati opravdanog. Istog dana, oko 18 sati, zazvonio mi je telefon. Otvaram vezu i čujem glas očito gripoznog momka koji me uljudno pozdravlja i predstavlja se. Potvrđuje da je on osoba sa fotografije i videa čije su izgovorene riječi upućene selektoru naše fudbalske reprezentacije izmamile osmijeh mnogih kako u našoj državi, tako i širom regiona. A samo pet riječi, u suštini ozbiljnih ali izrečenih u dahu i specifičnoj situaciji.

Tipično bosanski po čemu smo, između ostalog, poznati nadaleko. Amar Mumić je momak sa videa koji je “kupio” sve one koji su pogledali isti, a takvih je iznimno puno iz svih starosnih struktura. Kroz nastavak razgovora, a iznenađen činjenicom da Amar zna puno o mojoj malenkosti, pitam ga od kuda mu te informacije. I onda šok, pozitivan naravno. Kaže mi, vaša supruga i moj tata su radili zajedno u banci. U nevjerici, pitam za ime tate. Nakon odgovora, potvrđujem Amaru da i ja poznajem njegove roditelje, a da njega nisam bio u prilici lično upoznati. Sve sam očekivao i ne bih bio iznenađen da je momak iz Bihaća, Cazina, Prijedora, Mostara, Sarajeva, Zenice…Ali da je moj sugrađanin i što je, k tomu, sin poznanika a mogu slobodno reći i prijatelja moje porodice, tome se ni u snu nisam nadao.

Nevjerovatna , ali lijepa i topla ljudska priča. A spoznaja da živimo na udaljenosti od par stotina metara, priču ćini još zanimljivijom. U toku trajanja razgovora, u sobu ulazi supruga sa šoljom čaja. Ostavlja je na sto, a ja Amaru kažem da ću uključiti spikerfon a rukom dajem znak ženi da sjedne do mene. Kratko je držim u neizvjesnosti ko mi je sagovornik, pretpostavila je da je u pitanju mladić sa fotografije i videa ali kada sam rekao čiji je sin, doživjela je ogromno iznenađenje i vrlo emotivno reagirala na njegovo pitanje, kako ste teta Jasna. Iako je Amar momčina od 23 godine, obratila mu se kao da je dječak od desetak godina. A kako i ne bi kada mu je bila na babinama kada se rodio te ga zadnji put vidjela u njegovom stanu kada je baš imao deset, jedanaest godina.

No, u obavezi sam predstaviti vam Amara, predivnog, uljudnog i vidljivo vaspitanog momka. Po završetku osnovne škole ” Sjenjak”, pohađa Medicinsku školu koju završava sa odličnim uspjehom. Potom se upisuje na Medicinski fakultet u Tuzli a odlučuje se za odsjek Zdravstveni studij Radiološke tehnologije. Još dva ispita ga dijele do akademskog zvanja inžinjera Radiologije.

Paralelno sa školskim obavezama, trenirao je fudbal u Slobodi i prošao sve kategorije izuzev juniorske. Treneri su mu bili Nevzet Hasanbašić, Nihad Mujezinović, Denis Karić, Amir Spahić…U sezoni 2017.- 2018. godine juniorski staž odrađuje u NK Gradina iz Srebrenika gdje bilježi i nastupe u seniorskoj konkurenciji.

Iako prepoznat od strane trenera kao veliki potencijal na poziciji stopera, spletom okolnosti odlučuje dati prednost i posvetiti se zahtjevnom visokom obrazovanju. Strast prema fudbalu nije isčezla, tako da Amar danas nastupa amaterski za NK Rudar iz Bukinja. Hvali ljude iz Uprave poznatog lokalnog kluba koji je bio na ivici gašenja. Zahvaljujući entuzijastima, Rudar je nastavio da egzistira i trenutno se takmiči u drugoj Kantonalnoj ligi Zapad.

Respekt za ljude koji su , ne žaleći i vlastiti novac, omogućili mladima da se bave fudbalom u klubu sa višedecenijskom tradicijom. Amar Mumić je primjer svestranog mladog čovjeka koji je uz ljubav prema fudbalu uspio doći i do praga akademskog obrazovanja.

Nisam odolio da ga upitam kako je nastao video. Potvrdio mi je da sam pravilno procijenio da snimak nije viralan nego da je nastao potpuno spontano a telefonom ga je snimila sestra od prijatelja sa kojim je bio na utakmici protiv Portugala. Još jedan dokaz da život piše romane. Amarova želja da upozna mog starijeg unuka i moju malenkost je prolongirana do saniranja njegovog zdravstvenog stanja.

Ništa strašno, virusi i infekcije uobičajene za ovo vrijeme. Iako postoji generacijski jaz, već je stvoreno prijateljstvo na obostrano zadovoljstvo. Naravno , radujemo se susretu a pobrinućemo se da ga proširimo porodično.

Ne sumnjamo da će Amar sa svojom rajom biti velika podrška našoj reprezentaciji i , zašto ne, pomoći da preskočimo dvije stepenice na putu do EP. Neka nam je sa srećom svima.

Sportske.ba