Piše: Miralem Demirović

Odgledah sinoć , uz prethodnih dana besmislene i nepotrebne tenzije, najavljenu utakmicu između dva istinska velikana našeg fudbala, kakvi su FK Sarajevo i FK Borac. Ambijent na stadionu Koševo dostojan derbija i renomea koji uživaju pomenuti klubovi.

Grahovac i Mijatović

Da smo svjedočili spektaklu nismo, ali prezentovanim možemo biti zadovoljni. Borbenosti i zalaganja nije nedostajalo, a igrači obje ekipe su pružili svoj trenutni maksimum.Vjerovatno bi susret protekao u taktičkom nadmudrivanju iskusnog stratega, kakav je Vinko Marinović i ambicioznog i temperamentnog Simona Rožmana sa druge strane.

Rani gol Borca je učinio da gledamo dinamičnu utakmicu uz tempo kakav i očekujemo od timova koji su u samom vrhu tekućeg prvenstva. Borac je opravdao očekivanja trenutno prvoplasirane ekipe i mogli smo vidjeti da se radi o vrlo organizovanom, fizički i taktički spremnom timu, koji u svakom trenutku zna šta želi i stremi ka tom cilju.

Vidljivo je da se radi o tehnički potkovanim igračima na većini pozicija, a dodatno samopouzdanje i potporu mlađim igračima daje izvanredni 36- godišnji reprezentativni golman Crne Gore Milan Mijatović.Treba izdvojiti i iskusnog veznjaka, a bivšeg reprezentativca naše zemlje Srđana Grahovca koji daje poseban ton igri svog tima.

Gospodski gest Vinka Marinovića

Nesumnjivo je da strateg, poput Vinka Marinovića uz saradnike u stručnom štabu izvlači maksimum iz rostera sa kojim raspolaže. Možda je nekima promaklo, ali treba pohvaliti i gospodsko ponašanje Marinovića kod postizanja gola svog tima gdje nije iskazao radost u znak respekta prema FK Sarajevo, čiji je trener bio ne tako davno i sa kojim je osvojio jednu šampionsku titulu.

Realno , Borac je sinoć u svim fudbalskim segmentima bio bolji takmac i vrlo lako je mogao odnijeti cijeli bodovni plijen da je centralni napadač Jovo Lukić bio prisebniji nakon jedne loše procjene defanzivca Sarajeva. Naravno , i Sarajevo je imalo svoje prilike i samo možemo nagađati u kojem smjeru bi utakmica otišla da je lucidni Ajdin Hasić umjesto stative pogodio mrežu rivala. I u drugom poluvremenu je Hasić matirao Mijatovića, ali se ispriječio Herera, koji je izbacio loptu sa gol linije, te spriječio izjednačenje. Dobre prilike su imali i Čataković, te Kjeremeh, ali su njihovi šutevi završili pored stativa.

Sarajevo je izjednačujući gol postiglo u sudijskoj nadoknadi i može se konstatovati da je, prema prikazanom rezultat realan, a da je Borac, koji se pokazao u odličnom izdanju pred publikom, te brojnim tv auditorijem odnio cijeli plijen, ne bi bilo nezaslužen.

Vidljivo je da se radi o ekipi koja je ozbiljan aspirant za titulu šampiona države. Sa ovakvim pristupom i igrom, Borcu nije potrebna nikakva pomoć sudija i čelnika Saveza kako mnogi insinuiraju. FK Sarajevo se evidentno nalazi u problemima, a povrede igrača očito remete koncepciju i planove. Potencijala ima, nije sporno, a Hasić , Mustafić, Beganović i nekolicina mlađih igrača su siguran zalog u bliskoj budućnosti. Impresionira skromnost i realnost trenera Rožmana u izjavama gdje i sam konstatuje da njegov tim nije sinoć bio na nivou i optimumu kojem stremi, a naglašava karakter svojih pulena.

Na adresu Vice Zeljkovića

Mali osvrt i na travnjak našeg najvećeg stadiona.Vidljivo je da ni nepunih 100 minuta aktivne igre, na desetine klizećih startova i tempo kojim se igralo nisu ostavilie tragove oštećenja te, zašto ne, iznijeti pohvale na račun Vice Zeljkovića i ostalih čelnika Saveza koji se brinu za poboljšanje infrastrukture na stadionima diljem države. Moram malo biti i subjektivan i reći da je za svaku pohvalu susret u Banja Luci gospodina Zeljkovića i gospodina Mujkanovića, predsjednika UO FK Sloboda.Najavljena pomoć u izgradnji istočne tribine stadiona Tušanj će sigurno biti realizovana.

A sada o naslovu teksta. FK Borac nije imao ništa protiv da se za utakmcu protiv FK Sarajeva delegira naš najbolji sudija Irfan Peljto.I šta reći, Peljto je opravdao rejting koji uživa u UEFA-i. i FIFA-i. Sve odluke njega i pomoćnika su bile pravovremene i opravdane. Što bi naš dobri narod rekao, sudio je ni po babi ni po stričevima.

Frapantna je njegova pokretljivost, osjećaj za igru, te sumnjam da su akteri imali primjedbi. I crveni karton je opravdano dodijelio poštujući pravila fudbalske igre.

Sretno sutra njemu i njegovom timu u Hamburgu gdje će dijeliti pravdu na utakmici Šahtjor- Barcelona.Sretno u četvrtak i Zrinjskom u meču protiv Legije kao i A selekciji u ovom novembarskom ciklusu.

A svima nama što više samopoštovanja, uvažavanja i realnosti za boljitak cjelokupnog sporta u državi.I onda je samo nebo granica.