Priča o Radi Kruniću, jednom od ključnih igrača reprezentacije Bosne i Hercegovine, odražava duboko ukorijenjene probleme u sportskim strukturama naših zemalja.
Njegovo priznanje da je čekao poziv Srbije prije nego što je prihvatio poziv selektora U21 BiH Vlade Jagodića jasno ukazuje na nesistematski pristup u radu s mladim talentima.
Krunić nije jedini igrač koji je zbog nedostatka prilika ili prepoznavanja talenta bio prisiljen birati između dvije reprezentacije.
Ovakvi slučajevi ukazuju na problem nedostatka vizije i selekcijskog plana u omladinskim pogonima nacionalnih saveza.
S druge strane, potez Vlade Jagodića koji je prepoznao Krunićev potencijal i pružio mu priliku zaslužuje pohvalu, ali i otvara pitanje koliko je sličnih talenata propušteno zbog nemara.
Sport u regiji često pati od politike, nepotizma i kratkoročnih ciljeva koji gase nade mnogih mladih sportista.
Krunićev put je primjer kako jedna odluka može promijeniti karijeru i sudbinu igrača.
Ovo je ujedno i lekcija za sve selektore i sportske radnike o važnosti pravovremenog prepoznavanja talenta.
Nažalost, dok god se sistem ne promijeni iz temelja, nastavićemo svjedočiti sličnim pričama i gubiti dragocjene talente.
Jer, ko zna koliko je još “Krunića” među Zmajevima i onima koji nikada nisu dobili priliku.
