Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine već godinama živi između nade i razočarenja. Svaka generacija donese tračak optimizma, ali rijetko koja uspije taj potencijal pretočiti u kontinuitet.
Ipak, posljednjih godinu-dvije, dok gledamo kako stasavaju nova imena, sve je jasnije da BiH konačno ima temelj da izgradi moćan i dugoročno stabilan tim.
Ne govorimo više o talentima koji tek “mogu postati nešto”, nego o mladićima koji su već sada dio seniorske selekcije i koji iz dana u dan potvrđuju da Bosna i Hercegovina ima budućnost.
Ova generacija je drugačija. Imaju karakter, igraju u ozbiljnim klubovima, spremni su boriti se za dres. A što je najvažnije – više ne bježe od pritiska, nego ga koriste kao gorivo.
Nikola Katić je idealan primjer spoja iskustva i smirenosti. Iako više nije tinejdžer, spada u onu novu gardu koja daje ton defanzivi. U Schalkeu je stasao u pouzdanog štopera, fizički moćnog, ali i tehnički sve sigurnijeg. Njegovo prisustvo donosi stabilnost i samopouzdanje liniji odbrane koja je godinama bila ranjiva.
Kerim Alajbegović je srce sredine terena. Dječak iz Salzburga koji je u omladinskim kategorijama pokazao da ima nogu, ali i glavu. Mirnoća u dodavanju, brzina reakcije, osjećaj za prostor – sve to ga već sada svrstava među najkompletnije veznjake koje BiH ima. Ako nastavi ovim putem, mogao bi postati ono što je BiH godinama tražila – vođa sredine terena, motor koji pokreće igru.
Na desnom boku, Amar Dedić je već sinonim za pouzdanost. Njegov uspon u Red Bull Salzburgu nije slučajnost. Ima kondiciju, taktičku disciplinu i liderske osobine koje rijetko viđamo kod igrača te dobi. Nema sumnje da će godinama biti oslonac reprezentacije i jedan od onih koji diktiraju tempo igre s krila.
Esmir Bajraktarević donosi ono što Bosni često nedostaje – maštu i nepredvidivost. Brz, tehnički dotjeran i uvijek okrenut napadu, tip igrača koji može promijeniti tok utakmice jednim potezom. On je simbol modernog krila – neumoran, hrabar i spreman preuzeti odgovornost.
Eman Košpo je novo ime koje već izaziva uzbuđenje. Stasao je kroz evropske akademije, a sada u Fiorentini (mladi tim) pokazuje da ima sve što treba modernom štoperu – mirnoću s loptom, čitanje igre i fizičku snagu. Uz Katića bi mogao činiti tandem koji će narednih godina čuvati reprezentativna leđa.
Tarik Muharemović, stoper Sassuola kojeg već prate najveći klubovi, među njima i Inter, još je jedan dokaz da BiH ima defanzivnu budućnost. Igra s razumom, zna kad napasti, kad stati, a posjeduje i rijetku tehniku za igrača svoje pozicije. Takvi profili se ne stvaraju često – to su igrači koji se rađaju s instinktom lidera.
A naprijed, Ermedin Demirović je već pokazao da može nositi teret koji je godinama bio na leđima Edina Džeke. Golgeter sa stavom, igrač koji ne bježi od prljavog posla, spreman da se bori, povuče, asistira, zabije. Nije Džeko, niti treba biti. On je nova verzija napadača – moderniji, energičniji, više timski orijentisan.
Kad se sve sabere, BiH ima kostur reprezentacije koji bi, uz vrijeme i kontinuitet, mogao postati najjači u posljednjih dvadeset godina. Naravno, talent sam po sebi nije garancija. Potrebno je pametno vođenje, stabilan sistem, jasno postavljene uloge i – možda najvažnije – povjerenje. Mladi će griješiti, ali iz tih grešaka se rađa iskustvo.
A ako neko sumnja da je to moguće, dovoljno je pogledati primjer Norveške. Do prije nekoliko godina bili su reprezentacija iz drugog plana, zemlja koja je rađala pojedince, ali bez pravog tima. Danas, zahvaljujući strpljenju, radu s mladima i jasnoj fudbalskoj filozofiji, Norveška igra jedan od najatraktivnijih fudbala u Evropi. Puni su energije, kolektivni su, a istovremeno individualno moćni. Nisu postali sila preko noći – izgradili su je sistemom, vjerom i kontinuitetom.
Bosna i Hercegovina ima potencijal da krene istim putem. Imamo talente, imamo strast, imamo navijače koji dišu s timom. Sve što nam nedostaje je povjerenje u proces i spremnost da pustimo ove mladiće da rastu zajedno.
Ova generacija ne traži da im se vjeruje zbog onoga što će tek biti, nego zbog onoga što već sada jesu. Imaju kvalitet, imaju želju, imaju ponos. Ako ih se podrži, ako dobiju šansu da sazriju kao Norvežani – Bosna i Hercegovina bi za nekoliko godina mogla prestati biti “potencijalna senzacija” i postati – prava evropska sila.
Izvor: Sop.ba
Društvene mreže