Dvije utakmice, šest bodova. To je ono što ostaje upisano u tabeli nakon početka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Bosna i Hercegovina je pobijedila Rumuniju u Bukureštu – iako to realno niko nije očekivao – a zatim u Zenici teže od planiranog savladala Cipar. Ipak, bez obzira na način na koji su bodovi osvojeni, ključna stvar je da ih imamo.
Selektor Sergej Barbarez, često osporavan od medija, uključujući i naš, pokazao je da zna kako podići ekipu i stvoriti timsku hemiju. Njegove odluke su bile meta kritika – i odabir igrača i taktički pristup, ali nakon šest osvojenih bodova bilo kakve zamjerke padaju u vodu. Jer dok su rezultati na našoj strani, nemamo pravo na velika pitanja.
Naravno, igra nije bila spektakularna. Protiv Rumunije smo vidjeli disciplinu, borbenost i kolektivni duh, ali ne i lepršavu igru. U Zenici je protiv Cipra bilo još teže, ali ono što niko ne može osporiti jeste trud, zalaganje i zajedništvo ovog tima. Upravo je ta želja donijela pobjede.
I kada govorimo o želji, bespotrebno je trošiti riječi na Edina Džeku. Kapiten s 38 godina, sa slomljenim nosom, pokazivao je nevjerovatnu volju da igra i pomogne ekipi. Takav vođa se ne rađa često, i teško da ćemo ikada više imati nekoga poput njega.
Svi možemo pričati o tome šta nije valjalo – jer sigurno nije sve bilo savršeno – ali dok imamo bodove, dok smo u igri za plasman na Svjetsko prvenstvo, nema prostora za podjele. Sada je trenutak kada se svi moramo ujediniti i podržati reprezentaciju.
Na kraju, fudbal je surov sport – ne pamti se ko je igrao lijepo, već ko je pobjeđivao. Zato, u ovom trenutku, bodove piši, igru briši.
