Blaž Slišković, Faruk Hadžibegić, Mehmed Baždarević, Safet Sušić, Meho Kodro, Vlatko Glavaš, Muhamed Konjić, Elvir Bolić, Sergej Barbarez, Emir Spahić, Miralem Pjanić, Edin Džeko.., nosili su kapetansku traku u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Neki u vrijeme kada nije bilo zvaničnih utakmica, pojedini su predvodili “Ljiljane” u prijateljskim susretima, dok je Emir Spahić imao privilegiju odvesti “Zmajeve” na SP u Brazil 2014.godine.

Jednog reprezentativca nikako ne smijemo zaboraviti. Premda se od reprezentacije i aktivnog igranja oprostio prije 20 godina, zaslužio je pomen. I ne samo zbog 51.rođendana.

Dok čekamo utakmicu s “elfom” sjetimo se Mirsada Hibića, koji je 11.oktobra napunio 51.godinu.

Premda se oprostio u 30.godini, kada je imao milionske ponude iz Francuske, Škotske, Španije, “Hiba” se oprostio kada je bio na vrhuncu.

Oproštaj zbog majke

Otišao je kao kapetan madridskog Atletika i bh.reprezentacije. Gospodski. Uzginute glave. Takvog su ga upamtili u Čeliku, Hajduku, Sevilli, Atletiku, reprezentaciji. S BiH je bio na korak do plasmana na evropsko prvenstvo. U “majstorici” s Danskom na Koševu, puleni Blaža Sliškovića, trebali su pobjedu. Završilo je 1:1, pa su Danci otišli na Euro u Portugal, a Hibić u nogometnu mirovinu. Zaigrao je još u junu 2004.godine protiv Finske. Bila je to njegova oproštajna utakmica. Privremeno je njegovu “šesticu” zadužio Tuzlak Gradimir Crnogorac. Odlaskom stoperskog para Hibić-Konjić, redali se defanzivci, sve dok Spahić nije preuzeo komandu u timu. Koji će nas odvesti na mundijal u Brazil.

Mnogi i ne znaju da je Hibić bio strijelac prvog gola za BiH na internacionalnoj sceni. Bilo je to na utakmici s Alžirom 1993. na mediteranskim igrama u Francuskoj.

Selektor mediteranske reprezentacije Bosne i Hercegovine bio je legendarni igrač i trener Mirsad Fazlagić.

Od Tada je Mirsad sakupio 37 nastupa za BiH. Bio je kapetan Seville, Atletika (M), igrao u jednoj od najboljih generacija splitskog Hajduka.

Stasitog Zeničanina pamte kao igrača koji je išao glavom na kopačku, bio je nenadmašan u zračnim i “zemljanim” duelima u svom i suparničkom šesnaestercu.

Hibić se povukao kada je mogao najviše dati. Premda se pisalo da je to uradio zbog zasićenja, Mirsad je novinaru Sinanu Sinanoviću, koji ga pratio u Hajduku i sve do oproštajnog susreta u reprezentativnom dresu, otkrio prave razloge.

“Majka mi je značila sve. Puno je učinila za sve nas. Kada sam igrao u Španiji, majka se razbolila. Kako sam zbog karijere bio malo kod svojih, želio sam biti uz majku kad je bilo najteže. Bio sam uz majku do posljednjeg dana. Mogao sam igrati još četiri- pet godina, ali sam sve to ostavio. Bilo mi je važno da budem uz majku. Nikad nisam požalio zbog toga- otkrio je svojevreme Hibić razloge iznenadnog povlačenja s terena.

Iz Janjića do Madrida

Hiba je bio srcem i dušom vezan za BiH. Iako je mogao igrati za Hrvatsku, on je čekao prijem “ljiljana” u FIFA, a kada se to desilo, Hibić je, iako povrijeđen došao u Zenicu. Bilo je to 28.aprila kada je Bosna i Hercegovina ugostila Albaniju. Hibić je povrijeđen i bez dozvole Seville zaigrao minutu, upisao zvanični nastup i otišao u svlačionicu.

Bh.navijači ga pamte kao srčanog igrača, istinskog lidera. Hibić s porodicom živi u Janjićima kod Zenice. Odakle je krenuo na Bilino polje, potom u Split, Sevillu, Madrid…

Kada je napustio Madrid, u Zenicu je povezao crveni mercedes španskih registracija. Kako je rekao, “da me podsjeća na lijep period karijere i života”.

Bilo bi dobro da ga se u NSBiH sjete, makar rođendanskom čestitkom na semaforu. Niko ne treba da brine da će mu uzeti stolicu, fotelju, poziciju… S posljednjim nastupom Mirsad se potpuno distancirao od nogometa.

Iskreni navijači, novinari, sportski radnici, treneri, selektori, ponosni su na karijeru Mirsada Hibića. Kapetan i čovjek kakav se rijetko rađa.

SPORTSKE.BA