Izraelac Amir Kabiri kontroverzna je osoba koja grana svoje poslove iz Hercegovine, no čini se da njegova biografija i nije tako besprijekorna kakvu je predstavlja u javnosti, prenosi Hercegovački.ba. Naime, u julu ove godine izraelski je sud, raspravljajući po tužbi dva fonda protiv Kabirija za milionske dugove, naveo da se „ne može pobjeći zaključku da je dužnik nesposoban za plaćanje“.

Amir Gross Kabiri, Izraelac s mostarskom adresom, vlasnik mostarskog „Aluminija“, vatreni navijač „Zrinjskog“, čiji je i član Uprave, sasvim je sigurno posljednjih mjeseci jedna od najkontroverznijih ličnosti u Bosni i Hercegovini. Kabiri se pojavio „niotkuda“ u Mostaru, preko noći postao jedan od najvećih finansijera brojnih projekata usko vezanih za HDZ i Dragana Čovića, a o njemu se malo ili gotovi ništa ne zna. Odnosno, zna se uglavnom ono što Kabiri želi da se zna.

Lokalni mediji o njemu uglavom izvještavaju bez ikakvog otklona, podržava se panegiricima svaki njegov potez, a jedini koji insistiraju na istraživanju i druge strane Kabirijeve biografije jesu novinari portala Otpor Media, koji iz sedmice u sedmicu objavljuju, kako tvrde, mutne detalje iz Kabirijevog CV-ja.

U posljednjih mjesec dana Kabiri je nekoliko puta bio u žiži interesovanja ovdašnje javnosti. Onda kada je najavio da će u Bosni i Hercegovini ulagati u medije i za tu potrebu osigurati profesionalni standard tako što će iz Izraela dovesti „adekvatne novinare“. Zatim kada je na svom profilu na društvenim mrežama objavio rečenicu „Bez milosti, bez obzira na posljedice, jaki Izrael“ uz sliku avionske bombe kojom njegova vlada ubija palestinske civile u Gazi.

No najviše je pažnje izazvala njegova odluka da u krugu mostarskog „Aluminija“ izvjesi izraelske zastave, baš kao da je riječ o Aškelonu a ne o Rodoču. Iskoristivši činjenicu da u BiH ne postoji zakonska regulativa kojom je takav čin zabranjen, Kabiri je okačio zastave ljut zbog transparenta navijača „Čelika“ izvješenog tokom utakmice Kupa BiH u Zenici protiv „Zrinjskog“. Mostarski je klub zeničkog drugoligaša pobijedio s visokih 6:0, što je Kabiri nazvao „najboljim odgovorom protiv antisemitizma“.

Vješanje izraelskih zastava izazvalo je pažnju medija iz te države, Kabiri je dao nekoliko intervjua. U jednom je, odgovarajući na pitanje zašto je izvjesio zastave, kazao: „Posljednjih sedmice svjedočimo valu antisemitizma koji graniči s divljim huškanjem, što će na kraju dovesti do nasilja protiv Jevreja i Izraelaca diljem svijeta, uključujući i balkanske zemlje.“

Kabiri je također dodao: „Iskazivanje mržnje na kup utakmici u Zenici i prijetnje mom životu od strane radikalnih muslimanskih elemenata samo su povećale moju želju da ponosno mašem državnom zastavom. Suočen s krajnostima mržnje koju Država Izrael i Jevreji proživljavaju ovih dana, postoji samo jedan odgovor: mahanje zastavom. U svim mojim poslovima u Bosni i Hercegovini zastave Izraela će biti ponosno podignute, čak i na žalost naših neprijatelja.“

Kabiri je kazao da je tokom utakmice u Zenici treneru „Zrinjskom“ Krunoslavu Renduliću kazao na poluvremenu: ““Nemoj stati, nemoj počinjati s izmjenama, želimo još pet“, te govorio o svom ulaganju u „Zrinjski“ i planovima za budućnost.

Čini se kako je ovog ljeta okončana priča o Kabirijevom ulaganju u jedan drugi klub, „Maccabi“ iz Tel Aviva. Naime, u julu ove godine Prekršajni sud u Tel Avivu odobrio je zahtjev dvaju fondova, „Cogito Capital S.M.I.“ i „Cogito Capital General Partner“, te izdao nalog za otvaranje postupka protiv Amira Gross-Kabirija. Ovakva odluka, navodi izraelski medij Ynet, znači da Kabiri ulazi u stečajni postupak. Sud je odobrio zahtjev „Cogito Capitala“ i izdao Kabiriju trajnu zabranu raspolaganja imovinom.

Cogito tvrdi da Kabiri duguje sredstva tim fondovima u iznosu od 47,7 miliona šekela, odnosno, više od 12 miliona dolara. Kabiri tu tvrdnju negira. Prema tvrdnjama iz fondova, dug je proizašao iz pravomoćne presude donesene 2020. godine u sklopu koje je određeno da će Kabiri i drugi platiti troškove fonda i advokatsku proviziju kao i zbog duga nastalog osobnim angažmanom koji je Kabiri položio u korist fondova. Između ostalog, iz vlastitog jamstva koje je potpisao prema njima za osiguranje otplate dugova firme „Harel Holdings – Hapoel Tel Aviv Football Club“ (firma koja je u likvidaciji).

U sklopu zahtjeva fondova za izdavanje naloga za pokretanje postupka protiv Kabirija navodi se da je u septembru 2016. godine potpisan ugovor – u svrhu finansiranja izgradnje stadiona i poslovnog centra – između fondova i firme u likvidaciji koja je u to vrijeme imala upravljačka prava u fudbalskom klubu „Hapoel“ Tel Aviv. Tvrdi se da je među ostalim jamstvima i vrijednosnim papirima Kabiri dao trajno jamstvo bez ograničenja u iznosu. Tvrdilo se da kasnije firma koja je sada u likvidaciji nije ispunila svoje obaveze prema ugovoru o finansiranju.

Nadalje, u decembru 2016. godine, otprilike tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora o finansiranju, firma u likvidaciji ušla je u stečajni postupak, podnijela zahtjev za blokadu te su u nju imenovana dva stečajna upravitelja koji su kasnije postali njeni likvidatori. Tvrdi se da su u ovakvom stanju stvari, s obzirom na njihova prava iz ugovora o finansiranju, u januaru 2017. sredstva zatražila sva dugovanja društva u likvidaciji njima na hitnu isplatu u iznosu od oko 19 miliona šekela. Nadalje se tvrdi da su, kada dug nije vraćen, od Kabirija tražili isplatu duga.

Kabiri i firma u likvidaciji nisu odgovorili na dopis, pa su fondovi u martu 2017. podnijeli zahtjev za stečaj. S druge strane, Kabiri i ostali su istog mjeseca podnijeli tužbu protiv fondova u kojoj su tražili da sud utvrdi da je ugovor o finansiranju nevažeći i protivan javnim propisima te je stoga ništavan.

Fondovi su primijetili da je ta dva slučaja zajedno vodio isti sudac koji je odbacio Kabirijeve tvrdnje. Osim toga, sud je naložio Kabiriju i još dvojici optuženih da plate sudske troškove. U novembru 2020. Kabiri se žalio na presudu Vrhovnom sudu, a u martu 2022. Vrhovni sud odbio je žalbu. U aprilu 2022. fondovi su Kabiriju poslali pismo u kojem zahtijevaju isplatu duga. Fondovi tvrde da je Kabiri tvrdio da je garancija koju je dao kao dio ugovora o finansiranju istekla i da sud nije imao ovlasti izdati nalog za pokretanje postupka jer je napustio zemlju i ne živi u Izraelu. Također je tvrdio da ima primjedbi u vezi s navodnim dugom.

U pismu koje je Kabirijev advokat Adi Braunstein u maju 2022. poslao advokatima fondova, između ostalog se tvrdi da su „iznos potraživanog duga i priloženi obračun neutemeljeni i odbijeni… te da je Kabirijeva garancija istekla“, te dodaju da Kabiri ističe da ne postoji nikakva presuda kojom se utvrđuje njegova finansijska obaveza za garancije za ugovor o finansiranju. Osim toga, radi se o dužničkim potraživanjima oko kojih se vodi spor, a osim obaveze za troškove, on fondovima ne duguje ništa. Prema njihovim riječima, prijavitelji su zlonamjerno i u lošoj namjeri godinama izbjegavali unovčenje umjetničkog blaga koje im je stavljeno u zalog, čime su uzrokovali smanjenje vrijednosti i gomilanje kamata od toga.

U julu ove godine izraelski sud je presudio da, „budući da je utvrđeno da je dužnik u stanju nesolventnosti s obzirom na pretpostavku o nesolventnosti i s obzirom na neplaćanje duga po presudi, nema potrebe raspravljati o potraživanju dužnika za dodatni dug, mnogo veći dug, u odnosu na vlastito jamstvo koje je dao kompaniji ‘Hare’l’ kao dio ugovora o finansiranju. Čak i ako se utvrdi da taj dug nije dokazan, dužnik je i dalje u stanju nelikvidnosti, a s obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da dužnik duguje ogroman iznos prema podnositeljima zahtjeva za njegovo osobno jamstvo u sklopu ugovora o financiranju, utvrđeno je da o visini tog duga još nije odlučeno, ali se radi o golemim iznosima, čak i znatno nižim od izračuna podnositelja, utvrđeno je da dužnik taj dug nije vratio“.

Sud je u svojoj odluci također naveo da se „ne može pobjeći zaključku da je dužnik nesposoban za plaćanje“.

Sportske.ba