Piše: Smajo Bešo
Sinoć sam imao čast prisustvovati iftaru u St James’ Parku čiji je domaćin Newcastle United Football Club. Navijač sam Newcastlea od 1994. godine, ali moja prva fudbalska utakmica u Engleskoj je zapravo bila u Roker Parku da gledam Sunderland kako igra.
Donirali su karte bosanskim izbjeglicama; ovo je naravno bio lijep gest jer smo upravo stigli iz ratne zone. Dijelove dana se živo sjećam, iako se ne sjećam ni sa kim su igrali ni rezultata. To je značilo da sam slab na Sunderland dok sam odrastao, ali naravno, ne bih se usudio reći nikome.
Svi u mojoj školi su podržavali Newcastle. Newcastle je imao nevjerovatne igrače 1990-ih kao što su Les Ferdinand, Peter Beardsley, David Ginola i Faustino Asprilla. Bilo je teško podržati bilo koga drugog zaista.
Susret i prekid posta sa ljudima različitih sredina je bilo divno. Sjedio sam sa članom Baha’ í vjere, o kojoj sam imao vrlo malo znanja. Saznao sam da se poštuju i obavezni post, koji se ove godine slučajno preklapao sa ramazanom, kao i Uskrs.
Živimo u vremenu kada je veoma teško biti drugačiji, ali kada bismo odvojili vremena da se upoznamo, vidjeli bismo koliko toga imamo zajedničkog. Što bi rekao Desmond Tutu, naše razlike su podsjetnik koliko smo potrebni jedni drugima.
