Teško je pronaći prave riječi za opisati ono što se desilo u Slobodi. Azmir Husić, prvi čovjek ovog nekada ponosnog kluba, povukao je potez koji će ostati upisan u analima fudbala – i to ne na pozitivan način. Otpustiti sve igrače i kompletan stručni štab potez je koji nema presedana u profesionalnom sportu. Ne samo da je izazvao šok, već je klub uvalio u još dublju finansijsku i organizacionu krizu iz koje će se teško izvući.
Naravno, niko ne može poreći da su rezultati Slobode u jesenjem dijelu prvenstva bili katastrofalni – samo dva osvojena boda i pet postignutih golova. Realno, već je izgledalo da je ekipa zrela za ispadanje u niži rang takmičenja. Međutim, ako se činilo da je situacija loša, Husić je uspio da je učini još gorom. Umjesto da racionalno priprema tim za drugi rang takmičenja i pokuša spasiti što se spasiti može, odlučio je napraviti radikalan, gotovo djetinjast potez – otpuštanjem svih, od igrača do trenera.
Kada cirkus postane stvarnost
Ovaj potez ne samo da je unazadio klub u sportskom smislu, već će i finansijski skupo koštati Slobodu. Svaki od igrača ima pravo na otpremninu, a s obzirom na to da je budžet kluba već odavno u debelom minusu, jasno je da će sudski procesi i isplate dodatno urušiti finansijsku stabilnost kluba. Ironično, Husić je možda želio “počistiti kuću”, ali će zbog ovog poteza morati platiti ogromnu cifru za nešto što je mogao riješiti na mnogo manje destruktivan način.
Ko će igrati za Slobodu?
Osim finansijskog haosa, Sloboda sada ima i ogroman problem da uopšte okupi ekipu za nastavak sezone. Koji ozbiljan fudbaler bi se priključio klubu koji je u svjetskim medijima postao sinonim za nesposobnost i nepromišljenost? Još je teže zamisliti trenera koji bi za manje od mjesec dana okupio 15 ili više igrača i uigrao ih do prihvatljivog nivoa. Ni Mourinho, ni Guardiola, ni Ancelotti zajedno ne bi uspjeli napraviti čudo od ovog klupskog “cirkusa”.
Svjetska slava na pogrešan način
Ironično, Sloboda je konačno dobila svoj trenutak svjetske pažnje. Ugledni portali poput engleskog The Suna prenijeli su vijest o ovom nesvakidašnjem potezu. Nažalost, umjesto da se piše o nekom velikom uspjehu ili povratku slavnih dana tuzlanskog kluba, piše se o apsurdnom rasulu. Sloboda je, zahvaljujući Husiću, postala sinonim za ono što ne treba raditi u profesionalnom fudbalu.
Je li moglo drugačije?
Naravno da jest. Umjesto totalnog haosa, Husić je mogao početi proces pripreme za drugi rang takmičenja. Svaka ozbiljna strategija, ma koliko se činila bolnom, bila bi bolja od ove improvizacije. Čak i da je odlučio smijeniti nekoliko igrača i stručni štab, to bi barem bilo smislenije i manje destruktivno.
No, sada je kasno za “šta bi bilo kad bi bilo”. Sloboda se našla u apsurdnoj situaciji iz koje će se teško izvući. Ako ništa drugo, barem će uvijek imati čast da se hvale kako su postali globalna tema – doduše, iz potpuno pogrešnih razloga.
U svijetu fudbala, gdje su disciplina i strategija ključ uspjeha, Sloboda je, zahvaljujući Husiću, postala ogledni primjer kako ne voditi klub. A za njihovo ime, koje sada kruži svijetom, možemo samo reći – slava ima svoju cijenu, čak i kad dolazi kroz cirkus.