Iza nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine je izuzetno turbulentna godina, a nakon konstantnih promjena selektora u posljednje vrijeme, ovaj put je zadržan kompletan stručni štab. U reprezentaciji s njima ostaje i sportski direktor Emir Spahić.

Legendarni bh. nogometaš je u razgovoru za portal Klix.ba govorio o svim gorućim temama vezanih za reprezentaciju BiH i naš nogomet, a na početku je otkrio kako se nisu nadali brojnim problemima kada su tek došli na svoje pozicije.

“Ne znam da li nas je nosio entuzijazam ili ljubav, ali, iskreno, mislili smo da ćemo ovo brzo posložiti i krenuti naprijed. Ipak, nakon mjesec dana shvatili smo gdje smo zapravo došli. Postalo je jasno koliko problema postoji, koliko je stvari nedorečeno, i koliko toga nedostaje. U hodu smo počeli sastavljati tim i tačno smo uočili šta nam nedostaje. Tako smo nagrađivali ljude i taj broj se povećao na devet članova koji su danas dio užeg stručnog štaba. Kada smo krenuli rješavati stvari, otkrili smo nevjerovatan broj problema.

Nalazimo se u slobodnom padu posljednjih sedam, osam godina. To je strašno. Trenutno smo na 74. mjestu FIFA-ine rang liste, što je dovoljan pokazatelj koliko smo loše radili. Čak ni moja ekipa, tim koji je bio na Svjetskom prvenstvu, nije napravila ništa značajno. Živjeli smo na starim zaslugama sa Svjetskog prvenstva, ali to je bio potpuno pogrešan način razmišljanja. Tek sada to jasno vidim. Posebno sada, kada sam u kancelariji, a ne više na terenu. Dok sam bio tamo, nisam primjećivao mnoge stvari, ali sada znam šta je nedostajalo, šta smo pogrešno radili i šta smo mogli bolje…”, započeo je razgovor Spahić.

Ističe kako je 2024. godina za njega bila veoma stresna i izazovna s puno posla, putovanja, obilazaka, nagovaranja, pregovaranja…

“Ogroman dio posla je već odrađen, ali pred nama je još dosta toga, i to će ostati tema i za sljedeću godinu. Svaka godina sa sobom donosi nove odgovornosti i nove zadatke. Teško mi je zanemariti tih osam utakmica koje smo odigrali. Naši protivnici su bili na visokom nivou, kako na papiru, tako i na terenu. Moram otvoreno priznati da to trenutno nije naš nivo. Težimo tome da dostignemo taj nivo, ali za sada još uvijek nismo tamo. Znali smo da će biti teško i izazovno, ali nismo očekivali da će biti ovako teško. To nas je pomalo iznenadilo, ali dobro, idemo dalje.

Radimo na stvaranju jake ekipe, rostera od 30-35 igrača na koje možemo računati. Zato nam je Liga nacija bila korisna, da vidimo na koga možemo ozbiljno računati, ko se može uključiti, a ko ne. Naravno, uvijek se pojavi neki novi igrač, pa ga možda povučemo iz omladinskih reprezentacija, ako Bog da. Sada posvećujemo puno pažnje omladinskim selekcijama, jer to su igrači koji kucaju na vrata ‘A’ reprezentacije”, rekao je Spahić, te dodao:

“Sve u svemu, ovo je bila teška godina, puna izazova i upoznavanja. Mi smo svi novi, da se razumijemo, ovo su za nas neke nove pozicije. Upoznavanje, razgovaranje, usmjeravanje naše ekipe iz utakmice u utakmicu. Moram spomenuti Njemačku, to je za nas bio ogroman šok. Bio je to težak udarac, praktično nokaut. Nisam mogao gledati drugo poluvrijeme. Ostao sam u svlačionici jer sam znao šta se događa. Takav strah u ekipi nisam odavno vidio.

To je za mene bilo porazno, ali onda je došla utakmica protiv Nizozemske. Neko će reći da je to bila nebitna utakmica za njih, ali velike ekipe nemaju nebitnih utakmica. One se uvijek bore za svoje mjesto u ekipi i pristupaju maksimalno koncentrirano. Naša reakcija na tu utakmicu bila je odlična, jer je došla nakon tog teškog udarca od Njemačke, praktično nokauta. Neko ti broji. Jedan, dva, tri… Ti ustaneš i odigraš pravu utakmicu. Želja, iskrenost, zalaganje…”

Smatra kako je to ujedno najveći dobitak u protekloj godini.

“Reakcija igrača nakon takvog udarca nas je zaista vratila na pravi put. Razmišljali smo o tome gdje smo pogriješili. Gdje smo to pogriješili da smo od Njemačke primili takav udarac. I onda te igrači sami vrate na pravi put i kažeš si, ne, nismo. Dogodilo se što se dogodilo, svi smo toga svjesni. Ta tri dana niko ni s kim ne priča u ekipi. Taj strah, ta frustracija. Jer si pogođen, osjećaš se nemoćno. Neko ti postigne sedam golova, osjećaš se beznadežno. Ne možeš reagirati, ne možeš se braniti, postaviti u gard. To je takva snaga, to je Njemačka, a to je trenutno naše stanje. U tom trenutku si izašao s mladom ekipom za koju si računao da će trkački biti vrhunska, s fajterima si izašao, misleći da to neće biti tako lako probiti. Međutim, dogodilo se suprotno. To je iz mog ugla”, rezimirao je.

Među kritičarima reprezentacije učestao je bio stav da Barbarez i ekipa nisu ništa novo donijeli u našoj selekciji.

“Imamo tu deset novih igrača. Novi sistem je u pitanju. Probali smo jedan, nije išlo. Probali smo drugi, već se malo pomiče prema boljem. Pokušamo treći i on stvarno funkcioniše. Očigledno je da imamo problem u ekipi jer pola igrača igra jedan sistem u svojim klubovima, a mi u reprezentaciji drugi. Još uvijek nemamo jasnu sliku o kadru koji bi mogao igrati u određenim sistemima. Još uvijek se tražimo. To je moje mišljenje. Ne ulazim u tehničke detalje, za to postoje selektor i njegovi pomoćnici. Oni su ti koji sa skauting timom i analitičarima analiziraju što bi bilo najbolje za nas. Međutim, prema mom mišljenju, još uvijek tražimo taj sistem, tražimo najboljih 11. To je moje mišljenje i mislim da će to uskoro biti riješeno”, optimista je.

Spahić do sada nije komentarisao kvalifikacionu grupu za Svjetsko prvenstvo, a rekao nam je da je želio vidjeti kako to sve izgleda u javnosti.

“Imamo nositelja grupe Austriju, ekipu koju nazivaju ‘Mala Njemačka’, i to nije slučajno. S jednim stručnjakom na klupi. Posljednjih šest, sedam godina oni su u usponu i uglavnom ne propuštaju Euro, iako u pravilu rijetko učestvuju na svjetskim prvenstvima. To je dovoljno za reći da se zna zašto su oni nositelji grupe. Favoriti su i na papiru i van papira. Odlično je što u našoj grupi nema Njemačke, Francuske, Španije, Engleske… Očekujemo i u Austriji da igramo na domaćem terenu. Naši navijači su nam uvijek bili 12. igrač.

Nadam se da će tako i sada biti. A i mi da ćemo biti pravi pa ćemo odgovoriti toj Austriji. I stvarno mi je to želja, da vidimo gdje smo. Želim da napravimo rezultat. To nam je svima cilj. Ono što mi smeta je stav prema Rumuniji. Odnosno kako ljudi pričaju o Rumuniji. Posebno gledam sada naše neke stručnjake koji javno izlaze i izjavljuju da se mi moramo prošetati grupom. Kakva bi trebala to biti grupa, realno gledajući, da se mi prošetamo kroz nju. Nismo više ona ekipa iz 2010. godine gdje imaš 20 igrača u ‘ligama petica'”, prisjetio se Spahić.

Nastavio je pričati o razlici između čuvene generacije koja je igrala Svjetsko prvenstvo i današnje.

“Kada malo razmislim o profilu sadašnje ekipe, brzo bismo izgradili pet, šest igrača u našoj generaciji. Zašto je ta ekipa bila dobra? Zato što si u toj ekipi brzo izgradio igrača, stvarao si ga. Imali smo jako dobru grupu, odličnu ekipu, iako su nas neki zlobnici pretvarali u babaroge. Jednom su me pitali o klanovima. Rekao sam im da imam svoj klan u reprezentaciji. Pitaju me da ih nabrojim, ja navedem 20 igrača. Kažu: ‘Vi ste nabrojali sve’, a ja odgovorim: ‘To je naš klan, bez obzira što vi želite prikazati nekome, jer ste zlobni.’ I to se i danas događa.

Ljudi iznose mišljenja o neprovjerenim stvarima. Danas je najlakše to učiniti, a izgleda da nam je to danas u krvi, da nekoga ocrnimo. Tako je u svim sferama života, da nekoga ocrnimo, da nekome naštetimo. Izgleda da nam je to danas glavni cilj. Ne znam zašto, ne znam iz kojeg razloga. Mi smo jednako mala država i sve bi trebalo biti obrnuto. Trebali bismo puhati u isti rog, ići prema cilju, ali očito još nismo napredovali u tom segmentu,” rekao je Spahić i ponovno se osvrnuo na ekipu iz Brazila:

“U našoj ekipi je bilo pet pravih vođa – pet istinskih frajera, žargonski rečeno. Zbog toga nikada niste osjetili nedostatak Ibiševića, Džeke, Spahića, Pjanića ili Misimovića… Njihov izostanak nije bio primjetan, jer je svaki od njih bio pravi borac, i u privatnom i u profesionalnom životu. Mi smo funkcionisali kao prava porodica. Kada pijemo kafu, zajedno nas je petnaest, što je često iritiralo selektora. Bili smo veoma povezani. Iako smo imali grešaka, važno je spomenuti ovu ekipu jer je ona bila spremna da izgradi igrača za samo dva mjeseca, zahvaljujući svom kvalitetu.

Kako bih volio da danas imam igrače poput Medunjanina, Mujdže, Ibiševića, Salihovića… To je zaista bila naša najjača generacija. Ne smijemo zaboraviti ni ekipu s Konjićem, Hibićem, Salihamidžićem, Bolićem, Baljićem – i oni su bili izvanredni. Žao mi je što ta generacija nije imala više uspjeha. Sjećam se utakmice protiv Danske na Koševu kao da je bilo jučer. Atmosfera je bila fantastična, ali smo, po mom mišljenju, izgorjeli u tom vatrenom ambijentu. Ostao je veliki žal.”

Stručni štab je odmah po izvlačenju kvalifikacione grupe za Mundijal napravio sastanak i plan.

“Već smo isplanirali sve obaveze koje su, prije svega, vezane za skauting protivničkih reprezentacija s kojima ćemo se susresti, posebno u martu. Obavezan dio našeg rada je praćenje forme naših igrača – želimo biti sigurni ko će u martu biti najbolje pripremljen, na koga možemo od samog početka računati, a koga možda treba dodatno štedjeti. Taj plan je izrađen odmah, tog istog dana. Pred nama je puno putovanja, obilazaka, skautiranja i analiza protivnika, kao i analiza naših vlastitih performansi”, dodao je Spahić.