Fudbal je oduvijek bio igra koja izaziva strasti i emocije, ali kada se emocije previše umiješaju u suđenje, to može dovesti do pravog haosa na terenu. Bosna i Hercegovina, poput mnogih zemalja, nije imuna na kontroverze u suđenju, a večersšnji slučaj suđenja na utakmici četvrtfinala Kupa BiH između Sarajeva i Borca je samo najnoviji primjer sudijske lakrdije koja potresa naš fudbal.
Mateo Musa, glavni sudija večerašnjeg susreta, postao je predmet žestokih kritika zbog svog “pristrasnog” suđenja u korist Borca. Domaći navijači i igrači Sarajeva bili su bijesni zbog odluka koje su išle u korist protivničkog tima, što je kulminiralo napuštanjem terena u sudijskoj nadoknadi. Rezultat? Utakmica prekinuta, kontroverza na sve strane i novo poglavlje u već bogatoj knjizi sudijskih skandala u našem fudbalu.
Ali, ovaj slučaj je samo vrh ledenog brijega. Godinama unazad, svjedočimo sudijskim odlukama koje ostavljaju mnoge frustrirane i ljute. Mnogi se pitaju: jesmo li zaslužili bolje? Dok UEFA naše najbolje sudije poput Irfana Peljte dodjeljuje najvažnije utakmice u evropskim takmičenjima, mi se borimo sa sve više “pogrešaka” i lakrdija na domaćem terenu. Ovaj paradoks ostavlja gorak okus u ustima svakom ljubitelju fudbala u BiH.
Ono što je posebno zabrinjavajuće je šutnja Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine o ovim problemima. Umjesto da se suoče sa izazovima i preduzmu konkretne korake kako bi poboljšali kvalitet suđenja i integritet igre, savez često ostaje nijem, dopuštajući da se problemi gomilaju i da se povjerenje u naš fudbal sve više urušava.
Kap koja je prelila čašu večeras bi trebala biti alarm za sve nas. Potrebno je da se preduzmu hitne mjere kako bi se osiguralo da se ovakve lakrdije ne ponavljaju, i da se fudbal vrati svojoj pravoj svrsi – da bude igra u kojoj pobjeđuje najbolji, a ne najpovlašteniji. Ako nešto ne poduzmemo sada, bojim se da će nam se ovakvi slučajevi ponavljati iznova i iznova, ostavljajući nas zarobljenima u začaranom krugu sudijskih skandala i nepovjerenja.
